Gospođa Kolinda nije izvorni kandidat HDZ-a ni hrvatskog naroda, ona nema izgleda

 

 

Milan Kujundžić najbolje je iskoristio pretkampanju u kojoj se nametnuo kao “treći čovjek” koji može iznenaditi na predsjedničkim izborima. Ovo je njegov životni projekt u koji ulaže veliku energiju. Kod njega se može gotovo napipati onaj adrenalin, nevjerojatna želja za pobjedom koju imaju veliki sprinteri prije starta na Olimpijskim igrama.

Nekada je to dobro jer sportaš uspijeva dati i više nego što objektivno vrijedi, ali se često događa da ga velika želja za uspjehom potpuno paralizira.

:: Što ste htjeli reći kada ste Ivu Josipovića usporedili s mišem?

Zapravo sam krivo procijenio gospodina Josipovića. Mislio sam da malo bolje zna što su alegorije i metafore. Očito nije shvatio pa je onda to proglasio nepristojnošću. No, možemo i to raspraviti. Upotrijebio sam metaforu jer sam slikovito kanio pokazati da gospodin predsjednik na odlasku odbija sučeljavanje. Odbija ono što narod najviše želi, a narod želi vidjeti kandidate, čuti ih kako međusobno razgovaraju i što nude. Narod mora procijeniti vjerodostojnost kandidata, njihovo slobodu i odlučnost da mijenjaju ovo neodrživo stanje, mogu li oni svojim životom i djelom biti jamac promjena ili su lutke u rukama interesnih grupacija. Izbjegavanjem sučeljavanja Josipović krade medijski prostor, krade hrvatskom narodu istinu, krade hrvatskom narodu spoznaju, krade hrvatskom narodu mogućnost da prepozna prave kandidate, a ne nametnute u anketama i medijima. U tom sam smislu uputio alegorijski poruku da se ne skriva kao miš, nego neka se lijepo sučeljava. On je to proglasio nekulturom. Mislim da to nije nekultura. Malo ćemo progovoriti o alegorijama na prvom sučeljavanju, a ujedno ga i podsjetiti da je nekultura ono što on radi kada ljude koji drukčije misle naziva bolesnicima i luđacima. Dakle, on ugledne hrvatske profesore Zdravka Tomca, Zvonimira Šeparovića, Jurčevića naziva luđacima. To je nekultura, to je primitivizam. Josipović radi uistinu nešto što je krajnje nekulturno, primitivno i što se na kraju konca i kazneno goni.

:: Kada smo već kod alegorija i basni, koji lik najbolje opisuje Kolindu Grabar Kitarović?

Ne znam. Ne mislim se sada baviti književnošću, alegorijama, prispodobama i metaforama.

:: Dobro, što onda mislite o KGK? Cijelo vrijeme u pretkampanji uglavnom napadate Josipovića, a imam osjećaj da ste s Kolindom sklopili neformalni sporazum o nenapadanju?

Nema tu nikakvog sporazuma. Mislim da gospođa Grabar Kitarović objektivno nije izvorni kandidat hrvatskoga naroda ni HDZ-a i da ona nema ozbiljne izglede za pobjedu. To znaju ljudi u vrhu HDZ-a, a vjerojatno i gospođa Kolinda. Zapravo, moja pojava na izborima spas je za većinu hrvatskog naroda da Josipović ne pobijedi u prvom krugu. Da nije bilo mene, on bi pobijedio u prvom krugu. Sada svi znaju da će biti sigurno drugi krug izbora. I svi znaju da, ako ja budem u drugom krugu, onda Josipović ne može pobijediti. On ide u povijest, gdje mu je uostalom i mjesto.

:: Ali ako vi i Josipović idete u drugi krug, onda je i Karamarko u velikim problemima jer se kandidat HDZ-a opet neće plasirati u drugi krug.

To je problem gospodina Karamarka. Ne želim to komentirati.

:: Je li to bio jedan od razloga zašto je HDZ bio protiv vaše kandidature?

Mislim da je manje važno tko će biti u problemima, a tko neće. Važnije je da članstvo HDZ-a, a nadasve hrvatski narod, dobiju svoga istinskog predstavnika koji će napraviti novu Hrvatsku. Predsjednika koji neće biti zarobljenik stranaka, loših repriza, zarobljenik obligacija prema grupacijama u zemlji i u svijetu, netko tko će moći ponosno ustati i bilo gdje u svijetu reći: “Ne, gospodo, to ne ide, to ne dirajte, to je moja Hrvatska.” Dakle, Hrvatska treba svoga izvornoga čovjeka koji može svojim životom, djelom i radom svjedočiti da je takav i da će ustrajati. Dosta je blijedih istupa i onih koji, plazeći na koljenima, odlaze prema svijetu i vraćaju se s rezultatima koji nisu dobri za hrvatski narod.

:: Do sada se niste previše izjašnjavali o slučaju Bandić. Je li on, po vašem mišljenju, žrtva nakaradnog pravnog sustava ili je konačno proradila pravna država?

Hrvatski je pravosudni sustav tegoban, neučinkovit i selektivan. Mislim da će se na primjeru gospodina Bandića pokazati ta selektivnost. Ako je to na tragu da se dokažu, procesuiraju i kazne počinjeni kriminalne radnje, onda to pozdravljam. Ako to bude samo još jedna politička predstava u nizu, kakve smo vidjeli u hrvatskom pravosudnom sustavu, onda je to potvrda da promjene koje su nužne u Hrvatskoj u svim segmentima života nadasve trebaju hrvatskome pravosuđu. Idući će tjedni pokazati što je istina. Je li ovo bila politička priredba i igraonica, pri čemu je nanesena šteta gospodinu Bandiću, ili je taj pravosudni sustav uistinu na tragu nečega što će riješiti hrvatsku korupciju, kriminal, mafiju i podzemlje?!

:: Kakav je vaš dojam?

Preozbiljan sam čovjek da bih sudio o nečemu po dojmu. Pričekajmo pa ćemo vidjeti corpus delicti i argumente. Vidjet ćemo koliko pravosuđe vrijedi i je li u službi politike, a to bi bilo ružno.

:: Oštro ste reagirali nakon što nije odigran derbi između Dinama i Hajduka.

Vrlo mi je žao što su neka djeca izmanipulirana pa pritom počine neke radnje koje nisu lijepe. Međutim, to je samo kap u moru problema, a to je da su hrvatski nogometni vrh, HNS i političari umreženi u koruptivne radnje i rade štetu hrvatskom športu i hrvatskoj državi. Mislim da se tim problemom treba ozbiljno pozabaviti. To je jedan od grijeha Ive Josipovića jer se u njegovo vrijeme stanje izrazito pogoršalo. Očito ništa ne rade obavještajno-sigurnosne službe koje su u izravnoj nadležnosti predsjednika. Ako navijači moraju to rješavati, a to su trebale znati i, što je najvažnije, zaustaviti sigurnosne i pravosudne službe, onda je to tragedija nefunkcioniranja predsjednika države i institucija u RH.

:: Trebaju li Davor Šuker i Zdravko Mamić otići iz nogometa?

Treba žurno istražiti sve radnje. Ako je točno ono što se spominje u medijima i što navode navijači, onda trebaju ne samo izići nego i više od toga.

:: Vi ste hajdukovac ili dinamovac?

Mi smo u Imotskome, u kojem sam rođen i završio osnovnu školu i gimnaziju, uvijek smo navijali za Hajduk, a Dinamo nam je posebice na srcu. Tako je to i danas.

:: Vratimo se u predsjedničku kampanju. Gospođa Kitarović je rekla da se pojavljuje seksizam u kampanji. Jeste li to primijetili?

Nisam primijetio. Ne znam gdje gospođa to primjećuje.

:: Kako vi gledate na ulogu žena u političkom i javnom životu?

Ravnopravne su u političkome, radnome, biološkome, duhovnom, socijalnom i svakom drugom smislu. Ne treba ljude gledati prema spolu, rasi ili vjeri nego po onome kakvi su i što daju. Kakvi su u moralnome, radnome, duhovnome i stručnome smislu.

:: Vi ste konzervativac, vjernik, imate dobre odnose s Katoličkom crkvom. Pratili ste izjave pape Franje o tome da je sramota za Crkvu što svećenici imaju cjenike svojih usluga. Koliko je želja za novcem, pa posredno i za moći, raširena u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj?

Ja sam suvremeni konzervativac. Uistinu je papa Franjo veliko svjetlo na svjetskoj duhovnoj, ali ako hoćete, i općoj sceni. On narodnim jezikom sve lijepo ocijeni. Nažalost, to o čemu on govori očito postoji i u Hrvatskoj. Zašto bi Katolička crkva u Hrvatskoj bila pošteđena tih manjkavosti? Dakle, ako papa vidi da je to nešto što je nazočno u Rimskoj crkvi, u Crkvi u Južnoj Americi i Koreji, onda je logično da toga ima i kod nas. Nažalost, mana ima svuda pa tako i u Hrvatskoj.

:: Nedavno su mediji objavili da je Katolička crkva u posljednjih deset godina dobila oko šest milijardi kuna od države. Smatrate li da Crkva transparentno troši dobiveni novac?

Mislim da oni koji u tome kontekstu prozivaju Katoličku crkvu i igraju se kroz takozvanu transparentnost hoće zapravo umanjiti i podcijeniti vrijednost hrvatske Katoličke crkve. Vjerojatno postoji, kao i svuda, poneki netransparentno potrošeni iznos. Međutim, to ne umanjuje povijesnu i sadašnju veličinu Crkve. A ti koji je prozivaju, bilo bi zanimljivo vidjeti kada bi se taknulo u njih. A taknut ćemo i u njih jer veliko svjetlo koje će se upaliti u novoj Hrvatskoj, koje ću upaliti kao predsjednik s hrvatskim narodom, obasjat će brojne kriminalne radnje koje su se događale svuda pa i među onima koji su prozivali hrvatsku Katoličku crkvu.

:: A tko su ti?

Njih će navesti sustav, odnosno državne institucije. Mnoge će trebati istražiti. Trebale bi biti transparentnije i te udruge koje vi nećete imenovati, ali i Katolička crkva. Apsolutno. Znači svi. Time želim reći da treba i Katolička crkva. A i ZAMP bi isto trebao biti transparentniji. To će isto trebati malo istražiti. To je jedan od velikih problema koji je ostao negdje u sjeni. Upozoravali su na to ljudi. Proces privatizacije i uzurpacije koji je napravio Ivo Josipović kroz ZAMP isto je tako nešto što će se istražiti.

:: Je li vama nešto sporno u tome što Marjan Hanžeković, odvjetnik Milana Bandića, bez ikakvih problema daje 15 milijuna kuna za jamčevinu svog klijenta.

U smislu legaliteta tu nema ničega spornog, ali odakle nekima u Hrvatskoj toliki novac, tu uistinu ima spornoga. Trebat će i o tome malo progovoriti. Kada govorim o lustraciji, koja se mora dogoditi u Hrvatskoj, ne govorim o “velikom svjetlu” koje bi se bavilo samo partizanima i ustašama, što neki pogrešno misle. Treba se baviti političkom lustracijom, poglavito lustracijom u smislu kršenja ljudskih prava koja su se događala u komunizmu. Ali ta lustracija podrazumijeva i funkcijsku, financijsku i gospodarsku lustraciju. Dakle, u Hrvatskoj se mora progovoriti o povijesnoj istini. Samo istina može dovesti do pomirbe i samo se iz pomirbe može roditi pravo zajedništvo i na tome tragu može nastati nova Hrvatska.

:: Je li vama malo čudno što su svi “Bandićevi ljudi” imali jamčevine za izlazak iz pritvora. Riječ je uglavnom o gradskim činovnicima, a oni se razbacuju stotinama tisuća, a mnogi i milijunima kuna?

Nažalost ,u državnim institucijama i tvrtkama razvio se klijentelizam, kriminalne radnje, nezakonite visoke zarade. Brojni ljudi na državnim jaslama zarađuju velik novac. Oni svojim kompanjonima i jatacima daju poslove, a oni im vraćaju određene postotke. To je nešto o čemu će se morati progovoriti.

:: Bivši predsjednik Stjepan Mesić još uvijek ima službeni ured koji se financira iz proračuna.

To ćemo vrlo žurno ukinuti. U jednoj siromašnoj zemlji kao što je Hrvatska nije primjereno plaćati ured takozvanog doživotnog predsjednika, čak i da je pozitivno zadužio naciju. Nažalost, gospodin Mesić je predsjednik u dva mandata koji je učinio brojne loše stvari svome narodu i svojoj državi. To više treba ukinuti taj ured. Ni u kojem slučaju ne može se to plaćati i izdvajati novac, a u isto vrijeme djeca nemaju za cipele, za kruh i krafnu ili u bolnici pacijenti nemaju za lijekove. A Stipe Mesić dijeli pamet s čudnovatim antifašizmom, zapravo fašističkom metodom, u kojoj je toliko mržnje i podijeljenosti. Strahota!

:: Smatrate li da branitelji imaju adekvatan status u hrvatskome društvu.

Temelj je suvremene hrvatske države Domovinski rat, a njega su ponajprije iznijeli branitelji uz pomoć cijelog hrvatskog naroda. Nažalost, nerijetko su ponižavani i to ne samo u socijalnim pravima nego i u smislu digniteta. To je nešto što će biti u novom ustavu, koji ćemo donijeti kada dođem na čelo države. U novom ustavu bit će definirano mjesto, uloga i dignitet branitelja. Ili će se u Saboru to donijeti dijalogom i konsenzusom, a ja vjerujem da hoće, ili ću ga donijeti na referendum s hrvatskim narodom.

:: A kada je riječ o materijalnim pitanjima?

Branitelji poštuju tešku situaciju. Jer ako ljudi nemaju plaću, ako nemaju djeci za kruh, ne mogu branitelji sebi tražiti dodatna sredstva. Mislim da to nije glavni pokretač prosvjeda. Tu i tamo su možda načinjene neke nepravde. S te strane nije toliki problem. Branitelji moraju uvažiti gospodarsku i financijsku situaciju u zemlji. To je problem koji će se rješavati paralelno s gospodarskom i financijskom situacijom u zemlji.

:: Uspoređivao sam braniteljske mirovine i mirovine običnih invalida. Branitelja koji je izgubio oči u ratu ima i deset puta veća primanja nego neko dijete koje je oslijepilo. I taj mladi čovjek treba preživjeti.

Upravo sam to htio reći. Iako ne volim rabiti riječ reforma, mi u Hrvatskoj moramo ispraviti brojne stvari glede mirovinskog, socijalnoga i zdravstvenog sustava. Sigurno ima određenih nepravilnosti i nepravdi koje su počinjene nerijetko nesvjesno, ali ponekad i svjesno. Ne kažem da je riječ o zloporabama, nego jednostavno ljudima koji su stradali u Domovinskom ratu sustav omogućava da imaju višestruko veće naknade. Trebat će popraviti materijalno stanje invalidima po drugim osnovama.

:: Ruža Tomašić napustila je Hrvatsku stranku prava AS i odmah je praktično osnovala Hrvatsku konzervativnu stranku. Kako to tumačite s obzirom na to da vas mnogi doživljavaju kao lidera konzervativne scene.

Mislim da gospođa Tomašića, kao i svatko drugi, ima pravo osnivati stranku i natjecati se na hrvatskoj političkoj sceni. A koji su motivi i pozadina raskola i što se tamo događalo, ne znam i u to se ne bih upuštao.

:: Zašto ste se razišli s Vesnom Balenović?

Nisam se razišao s gospođom Balenović. I jučer sam s njom razgovarao. Apsolutno dijelimo stav da je Hrvatsku najviše uništila korupcija i da ćemo ustrajati u borbi protiv korupcije. Ona trenutačno razmišlja o eventualnom osobnom izlasku na predsjedničke izbore, što je njezino ljudsko i legitimno pravo. Ako se za to odluči, ja joj od srca želim sreću. Neka pobijedi najbolji kandidat.

:: Kada postanete predsjednik, hoćete li pomilovati Branimira Glavaša?

Pomilovanje ne ide po tome što neki predsjednik misli. Moraju se zahtjevi za pomilovanje analizirati na razini struke, treba vidjeti postoje li ili ne postoje argumenti za to. Znači, predsjednik se ne smije vladati kao što se vladao Stipe Mesić pa je onda prijateljima iz interesnih i drugih pobuda dodjeljivao pomilovanja. Sve mora biti u skladu sa zakonom, s moralom i savješću.

:: Bilo je ovih dana dosta polemika oko sučeljavanja koja će biti uglavnom oko Božića.

Od Ive Josipovića, koji se deklarira kao bezbožnik, nije se ni moglo ništa drugo očekivati nego da krade Božić hrvatskome narodu. Za pet godina novi će se izbori sigurno održati prije Božića. Da je bilo dobre volje, moglo se i sada dogoditi. To se moglo promijeniti. S novim ustavom mijenjat će se i izborni zakon. Izbori za predsjednika sigurno se neće događati u božićno vrijeme, osim ne daj Bože neke izvanredne situacije. Razumjeti je da je išao u te igraonice neotkrivanja datuma, pa je špekulirao sa 11. siječnjem. Tek kada sam ga upozorio da ću podići ustavnu tužbu, onda su se sjetili da moraju biti legalisti. Iako njima nije strano i ne biti legalist. Sve je njima prihvatljivo, a pritom licemjerno šire okolo priče i dijele lekcije. Stoga mi je žao da se neće malo sučeljavati. Pitao bih ga ono što ga neće pitati njegovi naručeni novinari, a onda njegovi PR-ovci to izbrusiti i dotjerati. Ali prije ili poslije on će se morati sresti sa mnom. On u ovome trenutku nema s kim drugim razgovarati. Gospođa Kolinda ne može s njim razgovarati na “frekvenciji” koja je primjerena Ivi Josipoviću. Hrvatskoj treba dijalog. Izbjegavanjem sučeljavanja Josipović zapravo izbjegava demokratski razgovor.

:: S kim ćete biti u drugom krugu?

Ivo Josipović ima svojih ugovorenih interesnih ideoloških i materijalnih 700-800 tisuća glasova i oni mu jamče drugi krug. Međutim, u drugom krugu ostat će za mnom s velikom razlikom i otići u povijest.

 

Izvor: Večernji list

 

 

 

 

 

 

Kujundžić: Istina o mojoj ‘šetnji’ s Josipovićem u Koloni sjećanja

 

Mediji su jučer donijeli naslove o zajedničkoj “šetnji” Milana Kujundžića i Ive Josipovića u Koloni sjećanja, a slično je objavljeno i na Twitteru predsjednika na odlasku, na što je danas reagirao Milan Kujundžić zato što je prije rekao da na taj dan ne smije biti nikakvih dnevnopolitičkih poruka.  Naravno da to nije bila nikakva “šetnja”.

“Ništa nije prirodnije nego civilizirani pozdrav pri susretu dvojice protukandidata na predstojećim predsjedničkim izborima. Jer, ja Ivu Josipovića namjeravam pobijediti s podrškom svoga hrvatskog naroda na demokratskim izborima, a ne na ulici! A ponajmanje ću bježati od njega kad ga sretnem, bilo to u prolazu ili na sučeljavanju. Zapravo, jedva čekam da se to dogodi pred očima cijele hrvatske javnosti i da mu kažem sve što mu pripada.

O čemu smo razgovarali? Uglavnom sam govorio ja. Rekao sam mu da mi je drago da ga vidim u Koloni sjećanja u Vukovaru, ali mu ponovio i ono što sam mu rekao kad sam ga prije nekoliko dana slučajno sreo na Mirogoju.

– Gospodine predsjedniče, drago mi je da vas vidim, međutim, puno bi mi draže bilo da konačno skupite hrabrosti i počnete sa mnom na demokratski način razgovarati pred hrvatskim narodom, posebno preko medija. Hrvatskom narodu je teško, ne može više gledati skrivanje iza paravana namještenih medijskih priopćenja, žele uživo vidjeti tko je tko i što tko od nas dvojice može dati za spas ovog naroda i ove države. Molim vas, nemojte bježati, nemojte se bojati, prestanite skrivati od svojeg naroda kad će biti datum izbora. Narod će presuditi i neka izabere boljega, rekao sam predsjedniku na odlasku.

Na to je on odgovorio: ‘Hoće, hoće, bit će…’, i žurno se udaljio praćen svojom svitom, kako bi sa začelja izbio na čelo kolone. Pokazalo se još jednom da neki, unatoč blagoglagoljivim najavama, unatoč svim teatralnim predstavama za javnost, nemaju strpljenja ponizno koračati zajedno sa svojim narodom, a kamoli skromno ostati na začelju kolone.

Jedni su odmah pobjegli sa ‘svojom’ kolonom ne čekajući ni da završi izvođenje hrvatske himne pred vukovarskom bolnicom, dok su drugi, gotovo cijeli državni vrh, opsjednuti svojom lažnom veličinom i samovažnošću, kasnije usiljenim maršom isto tako formirali kolonu unutar kolone, nestrpljivo razmičući i prestižući one koji su svečanom hodnjom došli iskazati pijetet gradu heroju.

Srećom, svi oni bili su samo kap u moru, jer baš nitko nije mogao upravljati desecima tisuća, neki kažu i čitavom stotinom tisuća hrvatskih građana, pa je Kolona sjećanja na odredište opet došla prividno kao jedna, skrivajući tragove nepomirljivih među njima.

Hrvatski narod tako je još jednom potvrdio svoju veličinu te da na hrvatskom tlu nema nikog uznositijeg i dostojanstvenijeg od njega. Hvala mu na tome!” stoji u priopćenju Milana Kujundžića.

 

Izvor: Večernji list

ODLUČENO JE Predsjednički izbori održat će se 28. prosinca, drugi krug 11. siječnja 2015.

• 
       Cropix

Glasnogovornik Vlade Nikola Jelić potvrdio je, na upit Hine, da će izbori biti održani 28. prosinca, a formalnu odluku Vlada će donijeti na sjednici u četvrtak.

To znači da će drugi krug izbora, ako do njega dođe, biti 11. siječnja iduće godine.

Kandidate za šeste po redu predsjedničke izbore mogu predlagati političke stranke registrirane u Hrvatskoj, jedna ili više političkih stranaka zajedno, kao i birači.

Bez obzira na to tko predlaže predsjedničkog kandidata, mora prikupiti najmanje 10 tisuća potpisa birača koji podržavaju njegovu kandidaturu. Svaki birač može svojim potpisom podržati samo jednog kandidata.

Uz sadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića, kandidature su do sada najavili Kolinda Grabar Kitarović, Milan Kujundžić, Ivan Grubišić, Anto Đapić i Ivan Rude.

Izvor: Jutarnji list

Kujundžić: Ivo Josipović je pametan čovjek, ali je rob partije

 

Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

Predsjednički kandidat Hrvatske zore Milan Kujundžić jutros je gostovao u emisiji Novi dan Tihomira Ladišića na televiziji N1.

Kao najbrže rastući kandidat prema anketama komentirao je da je Ivo Josipović kampanju počeo još prije šest mjeseci,a Kolinda Grabar Kitarović prije tri do četiri mjeseca, no da je sad pravo vrijeme i da će se brzo vidjeti tko je tko.

Koje su kritike na račun Ive Josipovića?

– Samo jedna. Najbolje da ne ide u kampanju. Čovjek koji u pet godina nije ništa napravio, nema pravo govoriti o kampanjama, nema pravo govoriti simbolički o novoj Hrvatskoj, nema pravo natjecati se za novog predsjednika.

Kako komentirate njegov rejting?

To ćemo vidjeti, postoje druga istraživanja – neka dođe razgovarati među svoj narod pa ćemo vidjeti. Jedno su kamere, drugo realnost. Ja ga čekam i spreman sam za  razgovor s njime uživo. Politika je kriva što je narod siromašan, djeca nisu sigurna da će moći biti školovani, a oni koji jesu nemaju gdje raditi. Zbog toga će nam biti upućen EU komesar koji će nas voditi i sve to zbog nesposobnih političara.

Koji je vaš program?

Sadrži četiri točke: urediti državu, gospodarstvo, treći je i najteži program – demografska obnova, a četvrto je duhovna etička i moralna obnova jer se politička korupcija iz politike slijeva u sve sfere života. Predsjednik je imao sve ovlasti da nešto učini. Ivo Josipović je pametan čovjek, ali je rob partije. Hrvatska zadnjih šest godina tone. On ništa nije poduzima, i sad se iščuđava. Da je dao sve od sebe da nešto promijeni, mogao je časno odstupiti, no nije. Na njegovom mjestu častan čovjek ne bi ni pomislio kandidirati se.

Ivo Josipović je tični predstavnik crvene buržoazije. Od rođenja pred njime je crveni tepih, on ne zna što je radništvo, nema poveznicu. On je njegovan u pamuku, a ja ljevicu u pozitivnim smislu smatram socijalno najosljetiljivijom, on o time ne zna ništa.

Što kažete na program Kolinde Grabar Kitarović?

Prema onome što sam vidio o programu Kolinde Grabar Kitarović u medijima, ona ne nudi ništa novo. Hrvatsku mogu promijeniti ljudi koji su slobodni i koji mogu raditi 18 sati dnevno. Žalosti me da nije shvatila da je datum održavanja predsjedničkih izbori 11. siječnja ujedno kršenje Ustava. Onaj tko se želi kandidirati za predsjednika države, morao bi to znati; bojim se da ne prepoznaje bit stvari.

Tko je jači i opasniji suparnik?

Nitko mi nije opasan, oni su predstavnici stranaka i ne mogu biti abolirani od svega što se se događa. Ja imam svoj program i viziju i imam spremnost raditi 18 sati denvno. I vjerujem da će narod to prepoznati.

Kako bi izgledao vaš predsjednički ured?

Mora biti skromniji – ukinuo bih instituciju doživotnog predsjednika, to je bacanje novca u jednoj siromašnoj zemlji. U današnjem uredu radi dvostruko veći broj savjetnika sad nego za vrijeme predsjednika Tuđmana, to moraju biti sposobniji ljudi i dokazani domoljubi.

Što biste napravili u gospodarstvu?

Jedan od razloga zašto smo loši – ova vlada ne zna uzeti novce iz EU fonda iako nam on pripada. Hrvatsku treba urediti, ona mora postati zakonska država. Ranije mi je bilo rečeno: riješite se korupcije, uredite administraciju i zakone i u roku od 2 godine bit ćete preplavljeni zdravim investicijama, a ne onima u kojma se pere novac.

Je li vjeronauku mjesto u školama ili u crkvi – bilo je prvo pitanje građana.

U ovoj državi u kojoj je vjera tradicija, vjeronauku je mjesto u i u školi. No, ne smije biti zlouprabljen.

Jeste li za ili protiv pobačaja.

Osobno protiv pobačaja, ali ga ne bih zabranio jer zabrane ne donose ništa dobro.

 

Izvor: Večernji list

Josipovićev pionir mužnje državnih para

 

              

‘Marko Rakar nije moj savjetnik’, s usiljenim smiješkom i teško skrivenom nervozom Ivo Josipović pokušavao je objasniti sasvim novu afericu koja mu je ovih dana natovarena za vrat. Njegovi problemi kao da se množe geometrijskom progresijom, a čovjek sve očitije pokušava ostaviti dojam bezbrižnosti. I to neuspješno. Obični promatrač ponekad poželi da predsjednik jednostavno vrisne, pukne, zadere se i pokaže barem jednu emociju koja ne bi izgledala kao dosadna lažna suzdržanost

Baš na Rakarovu slučaju pojavila se idealna prilika: gospodin doista nije njegov savjetnik, iako je to bila žarka želja obojice, samo što im se prije pet godina ispriječila sitnica zvana milijun kuna poreznog duga. U doba žustro proklamirane Nove pravednosti, angažman ove zvijezde nevladinog sektora na Pantovčaku više se nije ni razmatrao jer je u startu zvučao kao blasfemija, dok danas – nakon što je predizborna parola do temelja razgažena i ofucana – više nije nemoguć.

A kako će pokazati otkriće tportala, koje je potom savršeno produbio tjednik Novosti, nema te principijelnosti koja neće biti izrugana i nema tog zakona koji se ne može zaobići – pa i ako su u pitanju bljedunjavi populist s popeglanim imidžom štrebera ili mladi jurišnik s aureolom prvoborca transparentnosti i borbe protiv korupcije. Na ovom mjestu treba zastati i ponoviti nekoliko ključnih detalja, čisto faktografije radi: čovjeka kojega je iz principijelnih razloga – odnosno poreznog duga – javno šutnuo odmah nakon izbora, Josipović je u međuvremenu polutajno prigrlio, pa mu preko drugova strateški raštrkanih po raznim ministarstvima i državnim poduzećima udijelio posliće od najmanje milijun kuna. Bez natječaja.

Najviše je priložio Mirando Mrsić, Rakarov kolega iz prošle predsjedničke kampanje, nešto je došlo preko Milanke Opačić, simbolično su se uključili Jakovina i Grčić, a lova je stizala i od prijatelja i bivših poslovnih partnera uhljebljenih na nižim javnim i višim menadžerskim funkcijama. Sve skupa izgleda kao krasan poligon za čije bi detaljno proučavanje trebalo formirati kakvu posebnu aplikaciju ili računalni program – samo da pionir građanskog aktivizma na ovom polju istovremeno nije i glavni objekt istraživanja.

Marko Rakar je, naime, lik koji je prije svega prepoznat u političkim i parapolitičkim krugovima kao nekadašnji enfant terrible nevladine scene: on je zaslužan za zaobilaznu objavu Registra branitelja, on je inženjerskom preciznošću temeljito analizirao državnu potrošnju i kao krunu svog rada predstavio projekt ‘Vjetrenjača’, svojevrsni registar javne nabave u kojemu se na jednom mjestu moglo vidjeti tko koliko troši i koji su povlašteni igrači u manevriranju državnim parama.
Sve dok njegovi nisu došli na vlast. Vjetrenjača se tada naglo pokvarila, taman kad je trebala registrirati kako se njen gazda omastio poslujući s državom. Novi Rakar je najednom postao potencijalni predmet proganjanja onog staroga, silno nabrijanog na muljanje javnim sredstvima.

Zvuči dosta blesavo, ali u Hrvatskoj je zbilja moguće bez natječaja, jednim zgodnim prijateljskim dogovorom sa stranačkim pajdašima, potpuno u skladu sa zakonom izvući milijunske iznose tako što ćeš ih usitniti da se svi provuku ispod magične granice od 70 tisuća kuna. Deset tisuća eura tamo, deset tisuća ovamo, najmanje četrnaest takvih poslića i eto ti sasvim lijepe svotice za silno stručne ‘savjete’, ‘analize’ i ‘prijedloge’. Pa je tako i naš glavni junak solidno iskoristio besposleni predsjednički ciklus da bi se posljednjih dana vratio u Josipovićevo jato i preuzeo misterioznu ulogu u predizbornom stožeru.

I dalje duguje popriličnu svotu novca na ime poreza, otprilike 600 tisuća kuna, ali takvim sitnicama Josipović se odavno ne zamara. Još od slučaja svog donatora i slavnog USKOK-ova krunskog svjedoka Roberta Ježića. Čovjek ne zna što bi u cijeloj priči trebalo biti iritantnije: činjenica da čak i uoči izbora Josipović ima dovoljno debeo obraz da ipak angažira velikog poreznog dužnika ili da je ovaj u pet godina uspio temeljito uništiti vlastitu reputaciju i iz borca protiv namještenih natječaja preobraziti se u prvoborca njihova izvrdavanja. I da je bio dovoljno nepametan ne riješiti barem taj pišljivi dug državi, kad je već izvukao milijune od iste te države.

Ili, recimo, da se nitko više ni ne uzbuđuje zbog podatka da je sustav javne nabave postavljen tako da ga je vrlo jednostavno zaobići i lupati maloumna objašnjenja o ‘poslovima različite prirode’ koji se uvijek dogovaraju sa ‘stručnim i pouzdanim partnerom’, a baš svaki put se uklapaju i u okvire za koje treba raspisati natječaj.

Ne znaš je li gore što te prave budalom ili što to rade u skladu sa zakonom.

Izvor:  Tportal.hr

Istraživanje RTL televizije i Promocije Plus

 

Da se ovaj vikend održavaju izbori za novog predsjednika RH, za Ivu Josipovićabi glasalo 42,7 posto hrvatskih građana/ki (prema 47,1 posto iz listopada). Na drugom je mjestu Kolinda Grabar Kitarović s izborom od 27,8 posto (u odnosu na prošlomjesečnih 30 posto). Na sredini ljestvice kandidata je Milan Kujundžić s 9,7 posto izbora (prema 9,4 posto iz listopada), a slijede dva nova kandidata; don Ivan Grubišić s izborom od 4,6 posto i Ivan Rude s 3,1 posto. Oba su nova kandidata znatno bolje prošla u prvom  mjerenju u odnosu na prvo mjerenje posljednjeg kandidata na ljestvici, Ante Đapića koji je i u ovomjesečnom, kao uostalom i prvom mjerenju iz listopada, zabilježio izbor od 1,9 posto. Ostali kandidati, koje su sugovornici istaknuli tijekom istraživanja, bilježe izbor u 1,8 posto slučajeva, a zabilježeno je i 8,3 posto neodlučnih.

Pojava dva nova kandidata nagrizla izbornu podršku vodećeg dvojca

Isticanjem kandidature dva nova kandidata (don Ivan Grubišić i Ivan Rude) snižen je rejting vodećeg dvojca u izbornoj utrci, te se povećavaju izgledi za izbore u dva kruga. Kad se govori o trendu rezultata (tzv. tendencija) kandidata u posljednja tri mjeseca, najveći je dobitnik Milan Kujundžić. Ukupno gledajući, izbor Milana Kujundžića je u studenom porastao prema onom u rujnu (2,9 postotnih poena), ali i prema listopadu (+0,3 postotnih poena). Ivo Josipović je u ovomjesečnom istraživanju u odnosu na mjerenje provedeno početkom rujna zabilježio negativnu tendenciju (s 6,2 postotnih poena), ali i u odnosu na listopad (-4,4 postotnih poena). Jednako tako, glavna protukandidatkinja, HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović je u ovomjesečnom mjerenju zabilježila negativnu tendenciju (u odnosu na rujan s minusom od 4,7 postotnih poena, odnosno prema listopadu s minusom od 2,1 postotnih poena). Za razliku od ulaska Ante Đapića u izbornu utrku, koji nije utjecao niti na jednog kandidata, pojava dva nova kandidata vidljivije je nagrizla izbornu podršku vodećeg dvojca.

Zanimljiva je distribucija glasova birača važnijih hrvatskih stranaka i pretežiti odabir među četiri aktualna kandidata. Od 17 stranaka koje u istraživanju imaju udio veći od 0,5 posto, Ivo Josipović je najčešći izbor za glasače 10 stranaka, Kolinda Grabar Kitarović 3 stranke (od čega jednu s desnog spektra dijeli s još jednim kandidatom), Milan Kujundžić najčešći je izbor među biračima 5 stranaka (u dva slučaja dijeli prvi izbor s još jednim kandidatom), dok je don Ivan Grubišić prvi izbor samo među glasačima svoje nezavisne liste. Ostala dva kandidata (Ivan Rude i Anto Đapić) nisu zabilježili pretežiti izbor niti u jednom slučaju. Kad je riječ o glasačima stranaka koje su dale potporu kandidatima, poklapanje izbora birača s politikom vrha stranke zabilježeno je za SDP, HNS, HSU, IDS, Laburiste, Reformiste (za Ivu Josipovića), HDZ, HSP A. Starčević (za Kolindu Grabar Kitarović), Hrvatsku zoru, HSP, HDSSB (za Milana Kujundžića). Nepoklapanje izbora birača i odluke stranačkog vrha bilježi se kod birača HSS-a, HSLS-a, Hrasta (stranački vrh je podržao Grabar Kitarović, a birači pretežito biraju Josipovića, odnosno Kujundžića). Birači ORaH-a, čije stranačko predsjedništvo nije odredilo kandidata kojeg će podržati stranka, pretežito biraju Ivu Josipovića (56,4 posto), a drugi im je izbor Kolinda Grabar Kitarović (14,5 posto). Kad se govori o biračima dvije najveće hrvatske stranke, glasači SDP-a biraju “svog” kandidata Ivu Josipovića u 96,1 posto slučajeva, dok njih 1,9 posto daje prednost Kolindi Grabar Kitarović (jednako kao i don Ivanu Grubišiću). S druge strane, distribucija glasača HDZ-a nešto je raznolikija: za Kolindu Grabar Kitarović glasa 76,4% birača ove stranke, Ivu Josipovića 9,4%, Milana Kujundžića 7,9%, Antu Đapića 2,6%.

Josipović češći izbor žena i birača s najvišim stupnjem obrazovanja

U analizi socio-demografskih karakteristika biračkog tijela pojedinih kandidata uočava se kako je Ivo Josipović češći izbor žena (49,5%) nego Kolinda Grabar Kitarović (24,3%), dok je u muškom dijelu biračkog tijela ta prednost znatno niža (I. Josipović 35,5%; K. Grabar Kitarović 31,6%).

Pregled po socio-demografskim obilježjima: Spolne skupine

Kad je riječ o dobnim skupinama, u svim je dobnim skupinama zabilježena prednost Ive Josipovića, uz vidljivu zakonitost: manja je razlika u mlađim dobnim skupinama u odnosu na onu zabilježenu u dvije starije dobne skupine.

Pregled po socio-demografskim obilježjima: Dobne skupine

U obrazovnim skupinama Kolinda Grabar Kitarović bilježi prednost u jednoj obrazovnoj skupini (birači s nezavršenom osnovnom školom; Grabar Kitarović 42,9%, Josipović 21,4%), dok je u ostale tri obrazovne skupine zabilježena prednost Ive Josipovića (najveća razlika zabilježena je u skupini s najvišim obrazovanjem; Josipović 48,6%, Grabar Kitarović 23,6% uz visoki udio i Kujundžića u ovoj skupini, i to s 10,8%).

Pregled po socio-demografskim obilježjima: Obrazovne skupine

U regionalnoj distribuciji glasača, manja razlika između dvoje kandidata bilježi se u dvije regije: Dalmaciji (Josipović 38% prema 29,8% Grabar Kitarović) i Slavoniji (Josipović 40,1% prema 30,9% Grabar Kitarović). Kad se promatra izborna distribucija glasova prema veličini naselja, najmanji je zaostatak kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović u naseljima koja imaju manje od 5.000 stanovnika, dok je najveća razlika u naseljima s preko 20.000 stanovnika.

Pregled po socio-demografskim obilježjima: Regije

Hrvatska će i na predsjedničkim izborima biti poralizirana

U svjetonazorskom spektru (na odrednici svjetonazorske identifikacije lijevo-centar-desno) uočava se kako je Ivo Josipović uvjerljivo najčešći izbor među biračima s lijevog spektra (lijevo 81%, lijevi centar 83,9%). Kolinda Grabar Kitarović na lijevom spektru uzima znatno manje birača od svog glavnog protukandidata (3,4% na lijevom centru i 3,2% na krajnje lijevom dijelu spektra). Don Ivan Grubišić je “ukrao” nešto više birača s lijevog spektra (4,7% i 4,8%), najviše iz političkog centra (8,5%), a nešto manje s desnog krila (2,4% i 2,4%). Na desnom krilu je nešto veća gužva na kojemu dva kandidata izraženije “grickaju” izbornu podršku Kolinde Grabar Kitarović (i na desnom centru i na krajnjem desnom dijelu biračkog spektra). U desnom centru K. Grabar Kitarović je najčešći izbor s 53,7%, dok slijedi Milan Kujundžić 18,3%, Anto Đapić i don Ivan Grubišić po 2,4% (uz izbor Ive Josipovića od 16,5%). Među onim biračima koji su sebe označili kao ” svjetonazorski desno” Kolinda Grabar Kitarović je prvi izbor s 53%, a slijedi Milan Kujundžić s 20,5%, Anto Đapić s 4,8% i Ivan Rude s 3,6%. Među biračima koji za sebe smatraju da pripadaju političkom centru (odnosno niti lijevo niti desno), prvi je izbor Ivo Josipović 40,5%, a slijede Kolinda Grabar Kitarović (23,9%), Milan Kujundžić (8,9%), don Ivan Grubišić (6,5%), Ivan Rude (4,5%) i Anto Đapić (1,6%). Iz spomenute analize svjetonazorskih usmjerenja birača kandidata vidljivo je kako je Ivo Josipović pretežiti kandidat lijevih i centrističkih birača s vrlo vidljivom inklinacijom u desnom biračkom tijelu, dok je Kolinda Grabar Kitarović pretežita kandidatkinja desnih i centrističkih birača s nešto manjom inklinacijom u lijevom biračkom tijelu. Milan Kujundžić je izrazitiji kandidat desnih birača, jednako kao i Anto Đapić, dok se kod dva nova kandidata (don Ivan Grubišić i Ivan Rude) ne radi o izrazitijoj prevazi niti jedne svjetonazorske skupine.

Preferencija kandidata: Pregled po biračima HDZ-a i SDP-a

Josipović u drugom krugu odnosi pobjedu?

Kad je riječ o drugom krugu, u kojemu se natječu dva najizglednija kandidata, Ivo Josipović je češći izbor (51,6% u studenom prema 52,2% iz listopada), u odnosu na kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović (39,3% iz studenog u odnosu na 39,6% iz listopada) uz 9,1 posto neodlučnih (8,2% prije mjesec dana). Ako se promatraju rezultati bez neodlučnih glasača, Ivo Josipović bilježi izbor od 56,8%, a Kolinda Grabar Kitarović 43,2%.

Zanimljivi su i nalazi o distribuciji glasova kandidata iz prvog kruga. Tako se birači Milana Kujundžića u drugom krugu u 78,3% slučajeva opredjeljuju za Kolindu Grabar Kitarović, a 17,7% za Ivu Josipovića. Birači don Ivana Grubišića 63,3% za I. Josipovića, a 16,7% za K. Grabar Kitarović. Birači Ivana Rude biraju podjednako Josipovića i Grabar Kitarović (po 36,8%), dok glasači Ante Đapića u 53,8% slučajeva biraju Kolindu Grabar Kitarović i u 23,1% Ivu Josipovića.

*Istraživanje se telefonski provodi prva dva ili tri radna dana u mjesecu na reprezentativnom uzorku od 1.300 ispitanika. Uzorak je stratificiran po županijama i veličini naselja, uz kontrolu socio-demografskih obilježja birača po spolu, dobi, obrazovanju i radnom statusu.

Autor/izvor: RTL televizija

Novosti preko cijele naslovnice optužile Josipovićevog savjetnika

 

 

 

MARKO RAKAR, poznati bloger, informatički stručnjak i komunikacijski savjetnik, od državnih institucija na čijem čelu se nalaze SDP-ovi kadrovi dobio je u zadnje dvije godine više od milijun kuna proračunskog novca, tvrdi tjednik Novosti.

Rakar je na glasu kao čovjek od povjerenja predsjednika Ive Josipovića, a šira javnost upoznala ga je upravo zahvaljujući prvoj Josipovićevoj predsjedničkoj kampanji, na kojoj je radio. Tada je Rakara na Pantovčaku čekalo mjesto zamjenika predstojnika Ureda predsjednika, ali Josipović ga se odrekao kada je otkriveno da Rakar ima pozamašan porezni dug. Taj dug i dalje postoji, te iznosi gotovo 600 tisuća kuna, ali Josipovića to više ne smeta: Rakara je opet angažirao da mu radi na kampanji, a i za vrijeme mandata mu je osiguravao poslove s Uredom predsjednika, pišu Novosti.

Ove godine Rakarova firma Mrak usluge od Ureda predsjednika tako je dobila posao “težak” 78.750 kuna. Ostaje tako otvoreno pitanje plaća li Josipović usluge koje Rakar pruža njegovoj kampanji novcem iz državnog proračuna.

Najbolje poslovao s ministrom Mrsićem

Najunosniji Rakarov poslodavac zadnjih godina je Ministarstvo rada Miranda Mrsića, koji je vodio Josipovićevu kampanju na kojoj je radio i Rakar. U samo 14 mjeseci, između siječnja 2012. i travnja 2014. godine, Mrsićevo ministarstvo s Rakarovom je firmom Mrak usluge sklopilo čak sedam ugovora ukupne vrijednosti 539.247 kuna.

Na kreativan način izbjegnuto je raspisivanje javne nabave za poslove, pišu Novosti, koje je Rakar obavljao za Mrsića: svi ugovori sklopljeni su direktno, po principu bagatelne nabave, zato što njihova pojedinačne vrijednost ne prelazi zakonom propisanih 70.000 kuna bez PDV-a. Vrijednosti ugovora koje je Mrsićevo ministarstvo potpisalo s Rakarovom firmom kreću se od 43.750 kuna do 86.250 kuna.

Od prijatelja iz DZS-a dobio skoro 100 tisuća kuna

U Mrsićevom ministarstvu Rakar, kako pišu Novosti, ima vrlo čvrste veze. Osim što poznaje samog ministra iz Josipovićeve prve kampanje, Rakar je, prema navodima Novosti, i u prijateljskim odnosima s Mrsićevim glasnogovornikom Krunoslavom Vidićem, s kojim je surađivao na projektu “Vjetrenjača”. U tom je projektu, s Rakarom i Vidićem, bio i Marko Krištof, koji će kasnije postati pomoćnik ministra Mrsića, a zatim i ravnatelj Državnog zavoda za statistiku (DZS).

Firma Mrak usluge poslovala je i s tom institucijom; od DZS-a Rakar je dobio posao težak 96.249 kuna. Štoviše, novinarima su iz DZS-a čak i potvrdili da su ugovori s firmom Mrak usluge potpisani na inicijativu ravnatelja Krištofa koji je, kako kažu, s Rakarom ranije surađivao i imao dobra iskustva.

Rakarovu firmu vole i druga ministarstva na čijem čelu sjede SDP-ovci. S ministarstvom Milanke Opačić Rakarova je firma tako potpisala tri ugovora ukupne vrijednosti 237.500 kuna. I ovoga je puta, kako pišu Novosti, sve dogovoreno direktnom pogodbom kroz proceduru tzv. bagatelne nabave. Dobivao je Rakar poslove i od ministarstva Branka Grčića (81.250 kuna) i Tihomira Jakovine (91.250 kuna).

Rakar odgovor objavio dan nakon upita, tvrdi: Nisam cilj ja, nego Josipović

Rakar je na svojoj stranici mrak.org, i prije objave teksta u Novostima, napisao kako je dobio upit novinara vezano za poslove koje je radio za razna ministarstva. Tvrdi kako nije nikakva osobita tajna jer se o tome pisalo.

“Naime, prije nekoliko tjedana Ministarstvo financija je pokrenulo web stranicu na kojoj možete utipkati oib bilo kojeg dobavljača i onda ćete dobiti sve uplate koje je taj dobavljač dobio od državnog proračuna. Primjerice, ako upišete OIB izdavača novosti (29873902790) onda lagano saznate da su samo tijekom 2014. godine od Vlade dobili 9.067.000 kuna ili pak u 2013. primili su 11.625.520 kuna. Taj web site je po meni veliki iskorak u transparentnosti države i (malo poznata činjenica) nastao je temeljem mojeg prijedloga i višegodišnjeg lobiranja. Mislim da je bedasto pretpostaviti da sam se borio za tako nešto a da nisam znao ili mislio da i podaci o mojoj suradnji s ministarstvima neće biti vidljiva. Dapače, sasvim je jasno da kada se krene govoriti o izborima, osobito ovim predsjedničkima onda se izvlače zahvalne teme a ja sam oduvijek bio zahvalna tema (što ću, takav sam, ne ostavljam mjesta kompromisima i teško se uklapam u gomilu) i uvijek je korisno izvući pitanje mog poreznog duga, registra branitelja, moje povezanosti s predsjednikom (ili kombinacija tih tema) ili kao što sada vidimo posla kojeg sam obavljao za više državnih tijela (popis je potpun koliko ja vidim).”, napisao je Rakar.

Rakar tvrdi kako teze novinara da više od pola prihoda ostvaruje s državom nisu točne. “U 2012 godini moj prihod od države je bio manji od četvrtine ukupnih prihoda, a u 2013 ispod polovice dok će u ovoj godini biti vjerojatno na razini od nekih 5-10%. Razlog zašto njegova matematika ne štima je to što državna riznica priokazuje bruto iznose uplata dok se u poslovnim knjigama knjiže neto iznosi (PDV u RH je 25% pa je potrebno umanjiti PDV iz svih uplata). Nadalje, čini se da novinar (slučajno ili namjerno, teško je reći) zbraja podatke koje je pronašao u planovima javnih nabava ministarstava s podacima o plaćanjima iako se radi o jednim te istim podacima. I posljednje, ako je posao ugovoren i fakturiran u npr. 2013. godini a naplaćen u 2014. to nisu dva posla nego je i dalje riječ o jednoj transakciji. Kruške i jabuke. Ukratko, u 2014. godini više ne radim za državu (uz mali izuzetak Ureda predsjednika gdje radim na ažuriranju i održavanju njihove web stranice i multimedijalnih sadržaja).”, tvrdi Rakar i dodaje kako smatra da je javnost upoznata s njegovim kompetencijama koje uključuju sve što se tiče informatike.

“Kako god okrenuli, moje je mišljenje da sam sudjelovao i bio instrumental u mnogim projektima koji su ili razotkrili niz nepravilnosti i zloupotreba javnog novca (o tome ste puno čitali, a o nekim stvarima ćete tek čitati, jedino niste znali odakle je krenulo jer je to u stvari nebitno), ili su doveli do ušteda u državnom proračunu. Uštede za koje smatram da su napravljene su nekoliko redova veličina veće od svih honorara koje sam primio zajedno. Iznimno sam ponosan na sve što sam postigao i ako imam bilo kakvih žaljenja onda je to zato što nismo napravili više a smatram da smo mogli i trebali.”, tvrdi Rakar.

“Da sažmemo; ne vjerujem da sam predmet interesa novinara u Novostima, ideja je napasti mene kao percipirano slabu kariku u cilju kompromitiranja kampanje i kandidata. To se pokušalo 2010. nekoliko puta, svake godine završim u novinama kao loš primjer i sasvim je bilo jasno da će se to događati i ove godine (čak Novosti nisu niti osobito originalne u tom naumu) i vjerojatno će toga biti još. Novosti i SNV ionako imaju dugotrajni sukob s predsjednikom Josipovićem i nije osobita tajna da su neki od njegovih prijedloga, poput primjerice preferencijalnog glasanja, direktno u suprotnosti s interesima vodstva SNVa, pa stoga ni ovaj upit nije osobito iznenađenje.”, zaključuje Rakar.

Mrsić: Sve transparentno u angažmanu Rakara u Josipovićevoj kampanji

Ministar rada Mirando Mrsić upitan za navodno pogodovanje vlasti tvrtki Marka Rakara, koja je navodno u blokadi, u poslovima s tijelima javne vlasti, kazao je da je sve u skladu sa zakonom.

“Mi smo morali uspostaviti sve nove procese, uspostaviti novu IT tehnologiju i uslugama tvrtke Mrak smo postigli uštede između 20 i 40 posto. Dakle sve je javno i transparentno u sklopu samog zakona, prema tome tu nemamo što skrivati niti smo što skrivali. Malo je čudno da se to zbiva sada kada je gospodin Rakar objavio da će biti u timu predsjednika Josipovića za kampanju.”, kazao je Mrsić, prenosi Media servis.

Izvor: Index.hr

Josipović za kampanju troši vaš novac: Porezni obveznici anketu koja mu ide u korist platili 45 tisuća

IVO JOSIPOVIĆ više i ne skriva da novac poreznih obveznika troši za potrebe svoje predsjedničke kampanje. Ured predsjednika tako je potrošio 36.250,00 kuna (bez PDV-a) na anketu o preferencijalnom glasanju i ustavnim promjenama koje zagovara.

Kada se na taj iznos nadoda PDV, ispada da je anketu, koja je naručena isključivo u predizborne svrhe, Ured predsjednika agenciji Ipsos Puls platio više od 45 tisuća kuna.

Anketa kao temelj kampanje

Da predmetna anketa trenutno predstavlja okosnicu Josipovićeve kampanje, jasno je svakome tko odluči posjetiti njegovu službenu Facebook stranicu. Dobar dio sadržaja na toj stranici već tjednima odnosi se upravo na rezultate istraživanja kojeg je za Josipovića proveo Ipsos Puls.

Prije samo nekoliko sati Josipović je putem svog Facebooka tako poručio da 80 posto građana podržava decentralizaciju, te napomenuo da se “ona ne može pokrenuti bez temeljite promjene Ustava”. Ranije je Josipović istaknuo i podatak da 76 posto građana smatra da je 10.000 potpisa dovoljno da neko pitanje dođe na dnevni red Sabora. “Izbori nisu kraj političkog angažmana građana. I nakon njih građani moraju moći sudjelovati u političkom životu”, tvrdi Josipović.

Razmetao se Josipović i podatkom da 95 posto građana podržava suspenziju dužnosnika čim se protiv njih pokrene kazneni progon, za što se aktualni predsjednik također zalaže. Sredinom listopada, kada je tek dobio rezultate masno plaćene ankete, Josipović nas je informirao i da gotovo četiri petine birača podržava preferencijalno glasanje.

Koliko Josipović troši na informacije o rejtingu?

“Prema Ugovoru s agencijom Ipsos Puls, Ured predsjednika ima mogućnost postavljanja dodatnih analiza i istraživanja pa je temeljem tog Ugovora agencija Ipsos Puls izradila dodatno istraživanje o stavovima građana o pojedinim pitanjima ustavne reforme i reforme izbornog sustava u listopadu 2014.g. , a cijena tog istraživanja je 36.250,00 kn plus PDV”, stoji u odgovoru kojeg je Index dobio iz Josipovićevog ureda.

Drugim riječima, anketa čijim se rezultatima Josipović zadnjih dana razmeće, nije bila predviđeni dio ugovora kojeg Pantovčak ima s rejting agencijama. Naime, Ured predsjednika ima važeće ugovore s agencijama Ipsos Puls i Promocija Plus, kojima plaća za rezultate redovitih mjesečnih istraživanja javnog mnijenja.

Tražili smo s Pantovčaka i informacije o tome koliko je sredstava Ured predsjednika prošle godine izdvojio za poslovanje s rejting agencijama, te koliko će novca od Josipovićevog ureda rejting agencije ubrati ove godine. Ured predsjednika Josipovića (koji je u političkim krugovima zaradio nadimak “rejting efendija”, upravo zbog navodne opsjednutosti vlastitim rejtingom među biračima) na ova nam pitanja nije odgovorio.

Još jedan je to dokaz da su sredstva Ureda predsjednika u 2014. godini gotovo sasvim posvećena Josipovićevoj ambiciji da na Pantovčaku ostane još pet godina. A budžet kojime raspolaže nikako nije zanemariv; Ured predsjednika iz državnog proračuna ove je godine dobio 43 milijuna kuna.

Izvor: index.hr

Josipović: Generali nisu pod nekom posebnom kaznom pa da ih treba rehabilitirati

 

 

 

ZNANSTVENI skup “Intelektualac, kultura, reforma: Ivan Mažuranić i njegovo vrijeme”, kojem je pozdravnu riječ uputio i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, održava se danas na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Josipović je podsjetio kako je Ivan Mažuranić bio pravnik, jezikoslovac, književnik i državnik. “Bio je ban pučanin kojem Hrvatska nije oprostila uspješnost”, rekao je dodavši kako je Mažuranić bio oblikovatelj moderne Hrvatske.

Josipović: Mažuranić najveći ban

Ocijenio je kako je Hrvatska pokazala nezahvalnost prema tom velikom državniku te dodao kako je po njegovu mišljenju Mažuranić bio najveći hrvatski ban i političar svoga vremena. “Kao sin zemljoradnika uspeo se do banske časti i postao veliki reformator”, napomenuo je dodavši kako je napravio Hrvatsku modernom državom.

Istaknuo je kako je Mažuraniću bio cilj suverena Hrvatska u Monarhiji te dodao kako je politiku vodio između Beča i Pešte. “Mažuranić je smatrao kako je bolje da se Hrvatska prije nagodi s Bečom nego čekati da se dogovore Beč i Pešta”, rekao je Josipović dodavši kako ga Hrvatska nije razumjela.

Smatra kako je vodio politiku malih koraka te njom europeizirao Hrvatsku. Podsjetio je na niz dužnosti koje je obnašao te zakone koje uveo, napomenuo je kako smo sve donedavno živjeli s Mažuranićem, jer je njegov model Zakona o kaznenom postupku (ZKP) bio sve donedavno na snazi u Hrvatskoj.

Provoditelj brojnih reformi

Između ostaloga Mažuranić je uveo i zakon o odgovornosti bana, odvojio Hrvatsku od ugarskoga pravosuđa, uveo novo izborno zakonodavstvo, zakon o slobodi tiska, opće obrazovanje, štokavski govor, novo moderno sveučilište, sekularizam, napomenuo je Josipović dodavši kako je afirmirao ono što danas zovemo vladavinom prava.

Josipović smatra kako Ivan Mažuranić danas zaslužuje jedan veliki trg bez rodbine te spomenik “veći od onog konjanika na središnjem trgu”.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras smatra da je Mažuranić osoba koja je pripadala intelektualnoj eliti s puno talenata kakve i danas trebamo.

Sikirić: Mažuranić središnja osoba hrvatske povijesti

Dekan Pravnoga fakulteta Hrvoje Sikirić ustvrdio je kako je Mažuranić središnja osoba hrvatske povijesti te čovjek koji je uveo modernu organizaciju u hrvatsko društvo.

Po riječima dekana Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Vlatka Previšića, Mažuranić je bio osoba univerzalnoga duha te široka polja djelovanja. Podsjetio je i kako je ove godine 140. obljetnica njegova zakona o ustroju pučkih škola i preparandija te dodao kako je u tom zakonu i danas mnogo toga što bi bilo primjenjivo u Hrvatskoj.

Ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža Antun Vujić ocijenio je da Mažuranić nije u svoje vrijeme bio suviše obljubljena osoba u javnom životu. Za Beč i Peštu bio je previše radikalan Hrvat, za Hrvate oportunist, za kler liberalan, za liberale klerikalan, rekao je Vujić te dodao kako je Mažuranić bio državnik organizator.

Čepulo: Ulio europski duh u hrvatske institucije

U izlaganju “Ivan Mažuranić i reforme na europskoj periferiji” profesor Pravnoga fakulteta Dalibor Čepulo ocijenio je da je taj hrvatski ban ulio europski duh u hrvatske institucije. Podsjetio je i kako je Mažuranić, unatoč tomu što je potpisao Bečki književni dogovor, uveo hrvatski jezik u službenu uporabu. To je učinio bez obzira na moć koju su tada imali Srbi jer je predsjednik Suda Srbin, predsjednik Sabora Srbin te zamjenik bana Srbin, rekao je Čepulo.

Biografija “bana pučanina”

Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski 1814. – Zagreb, 1890.), bio je hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar. Hrvatski ban od 1873. do 1880. Poznat je pod nadimku ban pučanin. Među najvažnijim je kreativnim osobnostima hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. Po svršetku studija radio je kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu.

Godine 1848. Osrednji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, pošto ona prizna “neodvisnost i samostalnost” i “realni i virtulani teritorialni obseg” Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču. Službuje u Saboru od 1861. godine, 1862. potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872. Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu.

Znanstveni skup o Ivanu Mažuraniću organizirali su Pravni i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Josipović: Govoriti o generalima kao o općoj kategoriji besmisleno

Ivo Josipović izjavio je u srijedu kako je stvar odabira hoće li netko uključiti u određena stručna ili politička tijela nekog od generala koje je umirovio njegov prethodnik Stjepan Mesić, ali drži da nema smisla u današnje vrijeme o njima govoriti kao o općoj kategoriji.

“Mislim da govoriti ovako ‘en bloc’ o generalima nije možda korektno. Ima različitih generala, od nekih koji su otišli u mirovinu i ne bave se ni politikom niti vojnom doktrinom. Ima nekih koji su, recimo tako, ‘zabrljali’ i bili su osuđeni od hrvatskog suda za ratne zločine, imamo neke koji su vrlo ugledni, uspješni biznismeni… Dakle, govoriti o generalima kao o jednoj općoj kategoriji danas, nakon toliko godina njihove karijere, nema puno smisla, svakog čovjeka treba posebno gledati”, rekao je Josipović novinarima nakon znanstvenog skupa “Intelektualac, kultura, reforma: Ivan Mažuranić i njegovo vrijeme”, održanom na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Novinari su ga pitali kako komentira izjavu HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović da će, ako postane predsjednica Republike, rehabilitirati generale umirovljene 2000. godine i pozvati ih, zajedno s Generalskim zborom, u svoje vanjsko savjetodavno tijelo.

Nisu pod kaznom da bi ih trebalo rehabilitirati

“Mislim da oni nisu ni pod kakvom posebnom kaznom da bi ih se trebalo na ovaj ili onaj način rehabilitirati. Da li nekog od njih treba uvesti u određena stručna ili politička tijela to je stvar odabira”, ocijenio je Josipović.

Podsjetio je pritom da su neki od njih i danas aktivni u politici, poput generala Krstičevića, a izdvaja i sudbinu generala Gotovine i njegovog značaja u hrvatskoj povijesti te ističe da svi zaslužuju poštovanje za ono što su učinili u Domovinskom ratu, a da je njihova sudbina poslije vrlo različita.

Mesić je 2000. umirovio generale – potpisnike pisma u kojem izražavaju nezadovoljstvo politikom tadašnje vlasti – Janka Bobetka, Ivana Čermaka, Ivana Basarca, Krešimira Ćosića, Antu Gotovinu, Damira Krstičevića, Ivana Kapulara, Mirka Norca, Miljenka Filipovića, Ivana Koradu, Nojka Marinovića i Davora Domazeta Lošu.

“Vojska kolektivno ne treba sudjelovati u politici”

Josipović je rekao da ih je Mesić umirovio zbog bavljenja politikom na načelima koja nisu bila primjerena demokratskom političkom sustavu jer “vojska kolektivno ne treba sudjelovati u politici”.

Nije htio komentirati izjavu predsjednika Generalskog zbora Marinka Krešića koji je, vezano uz najavu Grabar Kitarović, kazao da Generalski zbor neće dati potporu nijednom konkretnom predsjedničkom kandidatu nego načelno podržavati sve koji se zalažu za boljitak hrvatske države i hrvatskog naroda. Ustvrdio je pritom, kako prenose mediji, da kod Grabar Kitarović tu vrlinu nije primijetio.

“Svatko od građana ima pravo na svoj odabir i svatko će se moći opredijeliti na izborima”, rekao je kratko Josipović.

 

Izvor: Index.hr

Koga podržavaju umirovljeni generali: Krstičević u pratnji Grabar-Kitarović, Domazet s Kujundžićem

 

 

 

 

 

Obilježavanje 24. obljetnice I. gardijske brigade Tigrovi danas u vojarni Croatia više je nalikovalo na predizborni skup. Uz predstavnike obitelji Tigrova, više udruga proizašlih iz Domovinskog rata i pripadnika drugih brigada, vijence su položili Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja HDZ-a za prdsjednicu republike, i Milan Kujundžić, kandidat Saveza za Hrvatsku. Na pitanje da su joj neki generali zamjerili pozivanje u savjetodavni tim držeći da se ne bori za boljitak Hrvatske K. Grabar-Kitarović je odgovorila:

– Nije točno da se ne borim za Hrvatsku, to je okosnica mojega programa. Svatko je slobodan čovjek i može odlučiti što hoće. Ja stojim kod obećanja da ću rehabilitirati generale umirovljene 2000. Oni se ne mogu vratiti aktivno u službu, ali će mi biti jako drago ako budu dio mog vanjskog savjetodavnog tima. Očekuje nas reforma oružanih snaga i puno posla vezano za obranu i nacionalnu sigurnost. A oni su ljudi koji jako dobro funkcioniraju u kriznim situacijama – kazala je.

Iako su general Damir Krstičević i admiral Davor Domazet tvrdili da su jedinstveni Krstičević je bio u pratnji Kolinde Grabar-Kitarović, a Lošo sKujundžićem. Kujundžić je pozvao na jedinstvo istaknuvši da generali umirovljeni 2000. imaju pravo na satisfakciju indirektno kritizirajući protukandidatkinju iz HDZ-a.

–  Nije trenutak da se generali i branitelji pozivaju. Ja ću tražiti potporu cijelog hrvatskog naroda i branitelja. Ne želimo djeliti, potrebno nam je jedinstvo, a ne razdvajati ljude da bi skupljali glasove. Umirovljeni generali trebaju biti obeštećeni, treba im vratiti dostojanstvo, a da li to u tome obliku ili drugome… Mislim da ih ne treba to koristiti u dnevnopolitičke svrhe – kazao je Kujundžić. D. Domazet je kazao da podupire Kujundžića.

– Nema podjele među generalima. Nismo bili podjeljeni ni prije, inače ne bi pobijedili. Hrvatska je je izvrgnuta unutarnoj agresiji od 2000. a osobito zadnje tri godine. Vrijeme je da se vratimo temeljima hrvatske države, a to je Domovinski rat i 5. kolovoza – kazao je Domazet.  General Krstičević također je kazao da u Generalskom zboru nema podjele no istovremeno je kazao da podržavaju K. Grabar-Kitarović.

– Mi smo zajedno, mi smo skupa kao što smo bili 1991. godine. Mi smo zajedno kao 1991. i svi skupa želimo bolju Hrvatsku, bolju i sretniju budućnost. Mi dajemo potporu i Kolindi, zašto ne? Ja je kao čovjek dajem. Idemo se natjecati s programima, da hrvatski ljudi izaberu najbolje – kazao je Krstičević.

 

Otvoreno pismo hrvatskih generala iz 2000. godine

Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno nego i časno.

1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!

2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizma ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikoga razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da ju dovodi u pitanje ili da se igra njezinom sudbinom!

To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom, i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

5. U tom sklopu – a zbog spekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u vezi s preustrojem Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital koji nitko kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode ne bi smio olako zenemariti.

6. Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.

 

Izvor: Večernji list