predsjednik

Milan Kujundžić profitirao na dobroj kampanji i greškama Kolinde Grabar Kitarović

309889
KOLUMNA – Komunikološki i u smislu političkoga marketinga gotovo besprijekorna kampanja predsjedničkog kanditata Milana Kujundžića ima nekoliko sretnih okolnosti koje su dovele do povećanja broja anketnih simpatija, kako prema ispitivanjima bliskima lijevim medijima (u pravilu naklonjenima aktualnom predsjedniku) tako i prema ispitivanjima onih desnijih (u pravilu naklonjenih kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović).
Sigurno je tome pripomogla katastrofalna kampanja predsjedničke kandidatkinje HDZ-ove koalicije Kolinde Grabar Kitarović. U samo nekoliko dana napravila je dvije krupne pogreške, poglavito glede statusa na radnome mjestu u NATO-u ili pak glede politički potpuno promašene ideje za “rehabilitacijom” generala. Podrška Ruže Tomašić neće joj pretjerano pomoći, te će Kujundžić nastaviti, na svojim prototuđmanovskim stavovima svehrvatske pomirbe, homogenizirati i desnicu i desni centar.

U toj homogenizaciji desnoga centra i desnice, pomogao mu je jučer i premijer Zoran Milanović svojim izjavama na tragu omalovažavanja ustava. Pozerski izjavivši kako je važan sadržaj, a ne forma, povrijedio je zapadno shvaćanje demokratskog legitimiteta i osjećaje desnoga biračkoga spektra, dodatno istraumatiziranoga prijeporima oko prosvjeda branitelja i nadolazeće vukovarske komemoracije. Datum izboria nikako nije nevažan, posebno kad zadire u neustavno područje.

Kampanja Ive Josipovića, iz pozicije aktualnoga predsjednika također mu je do sada išla na ruku. Shvaćajući kampanju zdravo za gotovo, predsjednik Josipović se uglavnom bavio reakcijama na druge kandidate i događaje, proaktivno, prema svome biračkome tijelu sa prošlih izbora, ne prilazeći sadržajno gotovo nikako, tek ponešto se baveći prijedlozima za buduće vlastite tuđmanovske ustavne ovlasti.

„Ako je Ivo Josipović ljevičar, ja sam Marsovac!“ izrekao je Milan Kujundžić i posijao zrno sumnje u Josipovićevu taboru.

Ukazujući na bliskost aktualnog predsjednika s krupnim kapitalom i njegovu pripadnost višem srednjem sloju, ukazao je na diskrepanciju Josipovićeva elitističkoga držanja i socijaldemokratske borbe za maloga čovjeka. Tko god savjetovao Kujundžića maestralan je posao učinio. Krenuo je, naime, pokupiti glasove kršćanske ljevice koja je mahom na prošlim izborima glasovala za Ivu Josipovića zbog njegova inzistiranja na kompatibilnosti humanističkoga i kršćanskoga socijalnog nauka.

Neće mu to, po mojemu sudu, donijeti dovoljan broj glasova za pobjedu, možda ni za drugi krug. Prevelika je anketna podrška i, ne manje važno, podrška poslovnog sektora i medija na strani Ive Josipovića, no pametna kampanja mogla bi imati za rezultat respektabilniju i homogeniziraniju parlamentarnu predizbornu snagu. Već dodatno postotno približavanje Kolindi Grabar Kitarović bio bi respektabilan politički kapital za Kujundžića.

Sve se to odvija u kontekstu društvenih, socijalnih i gospodarskih izazova s kojima se suočava naša zemlja. Procjene međunarodnih institucija o Hrvatskoj u sljedećih godinu dana kreću se od dramatičnih do, u najboljem scenariju, stagnacijskih. Spomenuti prosvjedi branitelja koji žele svoja prava, za koja više nitko nije siguran hoće li se rezati, zaštititi ustavnim zakonom. Otvaranje teme angažmana Hrvatske u regionalnim inicijativama, čemu su okidač bile izjave profesora Dejana Jovića i njegova smjena s mjesta glavnoga predsjednikova analitičara. Nadolazeća vukovarska komemoracija koja uvijek otvori temu prijepora onih koji jesu i onih koji nisu željeli ovu državu.

Takvi izazovi pogodno su tlo za stvaranje radikalnih političkih ideja i pojednostavljenih odgovora, poput poveznica između konzervativnih, lijevih i nacionalnih ideja. Kao u u svakoj utakmici, tako i kod političkih izbora svatko „igra“ koliko mu konkurencija dopusti igrati.  Predsjednička funkcija ove zemlje ima ozbiljne ovlasti u sigurnosnom, vanjskopolitičkom, pa i dijelu mogućnosti uplitanja u unutarnju politiku. Stoga, ovakva sinkretistička kampanja i želja za još većim ovlastima (tuđmanovskog tipa), izrečena u kampanji Milana Kujundžića, hrani ozbiljne bojazni i brige.

Ne treba očekivati Kujundžićevu pobjedu, ali svakako zabrinjava činjenica što sinkretističke, skoro postweimarske, ideje mogu dobiti značajan utjecaj u nekom budućem parlamentu, na valu pametne kampanje.

Konačno, za porast će sinkretističkih i opasnih spajanja konzervativnih, lijevih i nacionalnih ideja snositi odgovornost upravo oni kandidati, i one politike, koji ih svojim nečinjenjem dopuštaju.

Pojednostavljeno, u ovoj kampanji Josipovića može pobijediti jedino – u pobjedu pretjerano sigurni Josipović.

Izvor: SEEbiz

Ruža Tomašić dala potporu Kolindi Grabar Kitarović: Hrvatska spremna za ženu predsjednicu

Tomašiæ dala potporu Grabar Kitaroviæ: RH spremna za ženu predsjednicu

 

Bivša predsjednica HSP dr. Ante Starčević, europarlamentarka Ruža Tomašić u nedjelju je dala potporu HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović, istaknuvši da je Hrvatska spremna za ženu predsjednicu.

“Hrvatska je spremna za ženu predsjednicu, a ovo vam je buduća predsjednica Republike Hrvatske”, rekla je Tomašić Hini nakon susreta s Grabar Kitarović na zagrebačkom Cvjetnom trgu.

Napominjući da se s Grabar Kitarović dugo poznaje, kazala je da joj je, kada je razmišljala o kandidatu za novog predsjednika, odnosno predsjednicu, odmah ona pala na um, jer zna da je “čvrsta i postojana žena te zna što govori i što radi”.

Na novinarski upit je li i dalje nezadovoljna dosadašnjim dijelom kampanje HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje, kako je to ranije izjavila medijima, Tomašić je odgovorila da obje nisu dugo živjele u Hrvatskoj te da shvaća kako je Grabar Kitarović u kampanji. “Nisam dugo živjela u Hrvatskoj i kada sam se vratila kao da sam došla na Mars i bilo je teško, pa znam kako je i njoj”, poručila je.

Izrazivši zadovoljstvo potporom, Grabar Kitarović je rekla da potpora Ruže Tomašić nikad nije ni bila u pitanju. “Ruža je bila jedna od prvih koji su mi još prije nekoliko godina sugerirali da se politički angažiram na taj način. Danas mi je bilo jako bitno razmijeniti mišljenja kako ne bi bilo apsolutno nikakvih dvojbi što se tiče moje kampanje, iskrenosti u kampanji i programa koji je na dobrobit Hrvatske, jer volim Hrvatsku”, istaknula je.

Dodala je da je s Tomašić razmijenila mišljenja o mnogim pitanjima o stanju u zemlji te da obje dijele zabrinutost zbog stanja u kojem se Hrvatska nalazi, posebice zbog teške gospodarske i socijalne krize. Uz to, dodala je, razmijenile su i mišljenje kako treba pristupiti rješavanju tih problema.

Upitana o svom izbornom programu, koji će predstaviti u utorak u Zagrebu, Grabar Kitarović je rekla da je riječ o programu za bolju Hrvatsku. “To je čvrst program koji je usmjeren na realnost, na sadašnjost i na stanje onakvo kakvo jest u Hrvatskoj. Na Hrvatsku kakvu danas svi doživljavamo i kako u njoj živimo te kako unaprijediti i poboljšati život u zemlji i što tu predsjednica može i mora učiniti kako bi se zemlja izvukla iz sadašnje duboke krize u kojoj se nalazi”, poručila je.

Ružu Tomašić novinari su pitali i kako komentira jučerašnju sjednicu Predsjedništva svoje bivše stranke, na kojoj je za vršitelja dužnosti predsjednika izabran njezin donedavni zamjenik Ivan Tepeš. Ona je rekla kako im želi sve najbolje te da je to za nju završena priča. Nije htjela reći što osobno planira, kazavši samo da će o tome razmisliti nakon Nove godine.

Video

 

Izvor: narod.hr

Dino Mikulandra: ‘Barbika’ je tresnula o pod i prije izbora

Kolinda-GRabar-Kitarovic

Ma koliko vrhovnik Karamarko sada vrištao na pobočnika Vasu, ne postoji ni najmanja buža sumnje u konačnost najcrnje spoznaje – Kolinda je izgubila. Tresnula je o pod i prije izbora!

Nema još ni objave kampanje, a Josipović je sebi već osigurao novu bezbrižnu petoljetku u zelenom raju većem od parka Maksimir. Samo u jednom trenutku, valjda kraćem od treptaja oka, Grabar Kitarović zasjala je kao blještava neonska reklama. Izgledala je, barem u viziji najbližih savjetnika šefa konzervativaca, kao njemačka pancer haubica, koja će, nakon punih petnaest godina vladavine dvaju bezbožnika (Mesić & Josipović) demolirati protivnika, osvojiti Pantovčak i u ime novoga kralja Tomislava ponovno hadezeizirati Hrvatsku.

‘To je tehničko pitanje’

A zapravo, već pri prelasku Bregane, Kolinda je bila janje za klanje u sudaru s iskusnim obavještajnim predatorima. U predigri majke svih izbornih bitaka, Rasmussenovu pomoćnicu za javnu diplomaciju dočekala je operacija “Barbika”. Stvarno genijalna podmetaljka.

Dakle, predsjednik je, kao da je riječ o državnom udaru, izvanredno izvijestio javnost o tobožnjem planu “obavještajnog podzemlja” da se naudi njemu – Josipoviću. A taj plan je, uz ostale svinjarije, sadržavao i anketni inženjering po kojem su u javnost trebali dospjeti frizirani rezultati koji će Josipovića prikazati kao nadmoćnog, a njegovu protukandidatkinju diskreditirati u očima birača. Kolindu je trebalo uništiti otkrivanjem pikanterija iz osobnog života i preko prijatelja u stranim medijima, idealno iz Belgije…

Začudo, ovaj vražji plan, koji je pripisan desničarskim diverzantima, u potpunosti se ostvaruje. Kao slučajno, neka je znatiželjna “ptičica” iz Bruxellesa dojavila medijima kako hadezeova uzdanica iz NATO-a na Pantovčak ne stiže u slobodnom letu, nego s figom u džepu neplaćenog dopusta. Kolinda je u trenu nepovratno posrnula, a debaklu nema kraja. U vrtlogu afere još se i samospaljuje fileom muljaža – “to je tehničko pitanje”, “nisam lagala, nego me nitko o tome nije pitao”…

Uostalom, i bez ove autogolčine, teško je bilo povjerovati da će NATO-ova činovnica poraziti elitni antifašistički odred (150 ljudi) s Pantovčaka. Čak i njezina kamilična izjava da je Tito bio “komunistički diktator”, samo će pod istu zastavu postrojiti cijelu armiju “titoista” u zemlji.A taj gubitak neće nadoknaditi glasovima na takozvanom (desnom) centru. Gotovo sve ankete govore kako će barem 10 do čak 15 posto hadezeovaca na izborima podržati Josipovića, a ne vlastitu kandidatkinju.

Pribrojimo tome barem 20 posto zadrtih muškarčina koji, ni u noćnoj mori, ne žele vidjeti šefa države sa štiklom i podvucimo crtu – samo bi međugorska Gospa mogla Kolindu vratiti u orbitu predsjedničke utrke.
A naš je vođa Ivo originalni supermen. Ne znam nosi li zaštitni prsluk od kevlara, ali nevjerojatno je kako se baš svi potencijalno razorni meci od njega bezbolno odbijaju. Glavni savjetnik Jović javno minira temelje državne neovisnosti, savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković u sukobu je interesa zbog suđenja ocu, Udbinu agentu Perkoviću.

Diplomatska savjetnica Vlahutin družbu iz ureda naziva “leglom trača”. Savjetnik za branitelje Kovačić u listopadu 1992. teško je ranio suborca Ivana B., pripadnika specijalnih postrojba HV-a. Umjesto na sud, dospio je u vojnoobavještajnu službu MORH-a. I, vidi vraga, baš u to doba, na čelu SIS-a bio je Josip Perković, otac Saše Perkovića, i današnji Kovačićev kolega na Pantovčaku.

Te bi afere na zapadu dokrajčile karijeru svakog predsjednika. Josipovića nisu ni okrznule. A tek nas čekanovih pet godina suživota s Pravednikom. Doduše, u Drugoj republici…

Izvor: Slobodna Dalmacija

Kolinda Grabar Kitarović ili opet laže ili je nije briga, zdravstveno osiguranje imaju svi, samo treba doći na šalter HZZO-a

kolinda-ruka-doktor_IZ

HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pridružila se brojnim hrvatskim političarima koji zakone i druge pravne akte rastežu na sve strane i prežvakavaju ih kao žvakaće gume: prilagođavaju ih svojim parcijalnim političkim interesima i tumače ih kako god im padne na pamet, a sve da bi manipulirali biračima i dočepali se vlasti.

Grabar Kitarović biračima obećava kako će njezin prvi potez kao buduće predsjednice države biti da “nazove premijera Milanovića i sazove sjednicu Vlade”. Ustav RH, međutim, određuje da “Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja” te da “Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi”.  Zakon o Vladi propisuje, pak, da sjednice Vlade saziva njezin predsjednik, a u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, jedan od potrpedsjednika koje premijer odredi.

Predsjednik Republike, pa bila to i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ne može sazvati sjednicu Vlade, nego može samo predložiti njezino sazivanje, a hoće li se ona i sazvati, odlučuje njezin predsjednik, tko god to bio.

U HDZ-u kao da su zaboravili da je predsjednik Franjo Tuđman odavno umro, ali i da su umrle i mnoge njegove autokratske ovlasti koje je imao i koje su priječile razvoj parlamentarne demokracije u Hrvatskoj. Kad slijepo slijedeći svojega stranačkog šefa Tomislava Karamarka, obećava da će kao buduća predsjednica države odmah sazvati sjednicu Vlade, Kolinda Grabar Kitarović ili svjesno laže biračima, ili je izgubljena u prošlosti, a moguće je i da u ime HDZ-a najavljuje povratak modela Tuđmanove autokratske vlasti u kojoj će “jedinstvo državne politike” opet poništiti diobu vlasti i dodatno uškopiti parlamentarnu demokraciju.

Kad ignorira Ustav, onda nije čudo da se Grabar Kitarović lakonski odnosi i prema “običnim” zakonima, pa čak i onda kad joj takav pristup osobno šteti. Braneći se, naime, od optužbi da je lagala kad je tvrdila da je zbog predsjedničke kandidature dala otkaz u NATO-u i da se zajedno s obitelji vraća u Hrvatsku, buduća predsjednica Grabar Kitarović “otkrila” je javnosti da je zbog “zamrzavanja” svoje službe u NATO-u i povratka u Hrvatsku ostala bez zdravstvenog osiguranja.

Eto, jadna, jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja nije zdravstveno osigurana i svaku i najmanju zdravstvenu uslugu mora platiti. Gotovo da bi čovjek pustio suzu zbog toga, ali i površan pogled na propise o obaveznom zdravstvenom osiguranju otkriva da bi HDZ-ova predsjednička kandidatkinja bila zdravstveno osigurana samo da se prošetala do nadležnog sjedišta HZZO-a i predala zahtjev.

Zakonom je, naime, propisano tko sve i kako ostvaruje pravo na obavezno zdravstveno osiguranje, a među ostalima imaju ga i “osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u drugoj državi članici ili trećoj državi koje nemaju zdravstveno osiguranje nositelja zdravstvenog osiguranja države članice ili treće države, odnosno koje nisu obvezno osigurane prema propisima države rada na način kako je to određeno propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom”.

Da je htjela i da se samo malo potrudila, Kolinda Grabar Kitarović bila bi zdravstveno osigurana u Hrvatskoj, jer joj zakoni ove zemlje to omogućavaju, samo ih treba poštivati i pridržavati ih se, ali onda ne bi mogla biračima govoriti o žrtvi koju prinosi na oltar Domovine kandidirajući se za predsjednicu države.

Ili je i to samo posljedica toga što je “zamrznuta” pomoćnica glavnog tajnika NATO-a zadužena za javnu diplomaciju, odnosno za, kako sama kaže, “komunikacijsku strategiju i približavanje NATO-a običnim ljudima”, i problem svojeg zdravstvenog osiguranja loše “iskomunicirala” s običnim biračima i građanima.

Izvor: forum.tm

Kolinda Grabar Kitarović o Vatikanskim ugovorima: “Ja ih ne bih mijenjala, osjetljivo je to pitanje”

245dce3d1539c39230172b82f48c5c2e

 

Nakon što je prošli tjedan provela uglavnom u medijskoj defanzivi – budući da se većina novinarskih pitanja odnosila na pojašnjenje “zamrznutog” statusa u NATO-u, što je na koncu rezultiralo i njezinom javnom isprikom zbog loše komunicirane informacije o administrativnom statusu koji je tek trebao omogućiti da joj djeca normalno nastave školsku godinu u Belgiji – Kolinda Grabar Kitarović je nastavila svoju predkampanju po dosadašnjem receptu neposrednog kontakta sa što većim brojem birača, piše Slobodna Dalmacija .

A to znači i stalni boravak na terenu. Ipak je našla vremena i za “Slobodnu”, pojasnivši za početak što je mislila kad je najavila rehabilitaciju generala koje je svojedobno umirovio Stjepan Mesić.

– Da, rehabilitirat ću generale umirovljene 2000. godine. Oni se ne mogu vratiti u aktivnu službu, ali ću ih pozvati da zajedno s cijelim Generalskim zborom budu moje vanjsko savjetodavno tijelo.

Kako komentirate što još ne znamo kad ćemo na birališta? Koji je cilj takvog taktiziranja Vlade?

– Puno se toga od važnih političkih pitanja u Hrvatskoj u mandatu ove Vlade ne zna na vrijeme ili se sazna u posljednji trenutak. Taktiziranje je dio političke svakodnevnice, no ono ukazuje na opravdanu bojazan ove vlasti od gubitka predsjedničkih izbora, koji su njima presudni. Taktika odugovlačenja samo pojačava jaz između vladajuće političke opcije i birača, koji teško prihvaćaju sporost, nedosljednost, socijalnu neosjetljivost, gospodarsku besperspektivnost i gubitak nade u budućnost u Hrvatskoj. Odugovlačenje nije korektno prema biračima koji na vrijeme moraju znati kad će i gdje glasovati, s obzirom da izbori padaju u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana kad ljudi često putuju. Nadam se da nam Vlada neće ukrasti Božić.

Kako kanite preokrenuti odnos potpore birača koji po većini anketa prednost daje aktualnom predsjedniku?

– Ankete treba sagledavati s različitih analitičkih aspekata: njihove rezultate, uzorke, naručitelje, provoditelje, načine ispitivanja… Danas se izbori ne provode bez ozbiljnih analiza, a anketiranje je samo jedan od postupaka razmatranja problematike, donositi zaključke samo na osnovu anketa nije uvijek moguće. Po tome HDZ do sada ne bi dobio niti jedne izbore, a praksa nam pokazuje upravo suprotno. Mi izborima nastojimo upravljati, a to znači sagledavati cjelokupnu izbornu problematiku od strukture i trendova u biračkoj populaciji, preko projekcija i vjerojatnosti, do klasičnih PR postupaka. Primjer su svi dosadašnji izbori koje je HDZ dobio, a za koje su gotovo sve ankete do sada govorile kako će izbore izgubiti. Aktualni predsjednik ima gotovo sve u svojim rukama: poziciju kojom se koristi u kampanji, sredstva iz proračuna koja su mu na raspolaganju u dvostrukoj ulozi, velik dio “uslužnih” novinara, te još puno toga.

Ali, kako onda kanite dobiti izbore?

– Izbori se dobivaju razumom, organizacijom, programom i percepcijom o učinjenom i neučinjenom, ali i potencijalom kojim smo okruženi te onime što nudimo biračima. Zato računam na pobjedu na izborima jer imam snage, program, znanje i sposobnosti. Kad počne službena kampanja pokazat ćemo potrebnu snagu kojom ćemo biračku populaciju prije svega privući na izbore i u konačnici uvjeriti da Hrvatsku možemo vratiti na njezin put razvoja kakav naši ljudi očekuju.

Može li inflacija kandidata na prostoru desnog centra i desnice – u posljednja dva tjedna kandidaturu su najavili Kujundžić i Đapić, a nije isključeno da će se još netko pojaviti – ugroziti vaš rezultat?

– Kad se pretpostavi ovo u prethodnom pitanju rečeno, a kažem, svi nam parametri to potvrđuju, onda pojava kandidata na desnom biračkom tijelu neće moći ugroziti niti našu pobjedu niti koncepciju s kojom upravljamo izborima, bez obzira koliko kandidata do konačne prijave izađe na izbore. Zašto? Zato što hrvatsko društvo ne dijelim na ljevicu i desnicu. Obraćam se svima i očekujem potporu svih hrvatskih građana.

Ovo je društvo puno nezadovoljstva, no u posljednje vrijeme – zapravo, sve do uhićenja Bandića i prosvjeda branitelja – najviše se pričalo o promjenama izbornog sustava i ustavnim promjenama, koje zagovara i dr. Ivo Josipović. Kao da su promjene forme jamstvo za promjene sadržaja onog što čini životnu svakodnevicu građana.

Što mislite o inicijativama za ustavnim promjenama?

– Apsolutno se slažem s vama da promjene forme izbora ne znače i promjenu sadržaja i načina upravljanja hrvatskim društvom, gospodarstvom, vanjskom politikom… Uostalom, držim kako je način upravljanja Hrvatskom, a pri tome mislim na pasivnost, šutnju i nečinjenje, najveći problem iz kojeg proizlaze ostali: gospodarski, politički i društveni problemi. Hrvatska je u dubokoj krizi. Ali nije riječ o ustavnoj krizi, stoga promjene Ustava neće ništa riješiti. Hrvatskoj ne trebaju novi temelji, neka “Druga Republika”. Naši su temelji poznati i čvrsti, ukorijenjeni u Domovinskom ratu. Hrvatska je danas u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, koju može riješiti samo snažan zaokret, prije svega gospodarski. Za taj zaokret potrebna je osoba koja ima hrabrost i viziju. Tvrdim – ta sam.

Iz Josipovićeva kruga su već i ranije stizali signali da nije zadovoljan opsegom ovlasti koje po Ustavu ima predsjednik. Biste li i sami inicirali neku promjenu kad je riječ o ovlastima?

– Ovlasti su Predsjednice Republike, usprkos danas uvriježenom mišljenju, poprilične i sasvim dovoljno velike u našem političkom sustavu. Pravo je pitanje kako se one koriste. One ne dolaze do izražaja samo ukoliko se ne koriste, a razlozi tome mogu biti oportunizam, pomanjkanje građanske hrabrosti za korištenje ovlasti, politička uslužnost, klijentelizam i slično.

Biti zapovjednik oružanih snaga, sukreator vanjske politike i djelovanja obavještajne zajednice, predlagati promjene Ustava, imati mogućnost imenovanja na ključne pozicije u sustavu, inicirati tematske sjednice Vlade te pokretati još niz bitnih procesa znači imati dovoljne i velike ovlasti za usmjeravanje ukupnog razvoja RH. A najvažnije od svega jest snaga koja proizlazi iz glasa naroda – iz činjenica da predsjednika, odnosno predsjednicu građani biraju izravno. Predsjednica RH u komplementarnom i razvijenom političkom sustavu može biti pokretač svega i korektiv postupaka koji nisu sukladni sa strateškim hrvatskim interesima.

Josipović predlaže pravo predsjedničkog veta. Kakav je vaš stav o toj mogućnosti?

– Nisam za pravo veta, jer naš sustav nije predsjednički, već sam za stvarnu provedbu već postojećih predsjedničinih ovlasti i uspostavu ustavne i zakonske subordinacije različitih razina.

Najavili ste pojeftinjenje Ureda predsjednika. Na što točno mislite i kako mislite uvjeriti birače da nije riječ o predizbornoj demagogiji?

– Ne, doista nije riječ o nikakvoj demagogiji, već o mogućoj uštedi od gotovo 30 milijuna kuna i smanjenju zaposlenih za gotovo 100 ljudi. Mišljenja sam da Ured predsjednice može funkcionirati s pedesetak zaposlenih umjesto današnjih 150 (točnije 147) i biti funkcionalniji na lokaciji uz Vladu I Sabor za aktiviranje predsjedničinih ovlasti koje su, ponavljam, velike. Uostalom, ne mora netko sjediti u Uredu predsjednice da bi savjetovao predsjednicu. Vrlo ozbiljno radim na projektu preseljenja, uštedama koje bi se postigle, kao i na tome kako najbolje iskoristiti ušteđena sredstva, da ona stvarno budu na izravnu korist građanima.

Što iščitavate iz prosvjeda branitelja? Vladajući ga svode na manipulaciju dirigiranu iz redova HDZ-a, sami branitelji spominju prilično šarolike razloge, no svi govore o akumuliranom nezadovoljstvu? Dakle, očito je da njihovo nezadovoljstvo nije od jučer. Kako to komentirate?

– Braniteljima je oduzeto njihovo dostojanstvo i gorčina i nezadovoljstvo u njima nije pitanje, kako nam to serviraju neki, materijalnog statusa. I tko može njima upravljati? Njima koji su stvarali, gradili i čuvali Hrvatsku. To je za njih uvreda kojom još više podižu njihovu gorčinu. Osim toga, hrvatski branitelji trebaju biti osnova izgradnje i čuvanja hrvatskih vrijednosti i identiteta. Njima treba vratiti dostojanstvo i u potpunosti ih integrirati u hrvatsko društvo. Pokazali su se sposobnima upravljati krizama u najtežim vremenima za Hrvatsku. Sad su nam opet potrebni u rješavanju ove duboke krize u kojoj se Hrvatska našla – kao poduzetnici, radnici, poljoprivrednici, kao aktivni i poštovani članovi ovog društva.

Gdje se vidite za dva mjeseca? Kakvu svakodnevicu si predviđate?

– Vidim se na mjestu s kojeg mogu konačno upregnuti hrvatske potencijale, napraviti snažan zaokret u Hrvatskoj, te pokazati Europi i svijetu kakvu zemlju i ljude imamo.

Razmišljate li o alternativnoj varijanti, za slučaj da ne uspijete postati prvom predsjednicom Hrvatske? Biste li se u nekoj opciji možda ipak vratili u NATO ili možda u Ministarstvo vanjskih poslova?

– Uopće ne razmišljam o bilo kakvim alternativama.

Jeste li spremni uložiti svoj autoritet kako biste i sami utjecali da se ove godine u Vukovaru ne ponove dvije kolone i slike razjedinjene Hrvatske?

– Na žalost, Hrvatska je danas podijeljena više nego ikad prije. Iz sveg srca želim da u Vukovaru svi potisnemo svoj osobni ponos u korist hrvatskog zajedništva koje moramo obnoviti. Osobno ću se za to založiti. I osobno ću biti negdje na začelju kolone. Neka nas vode oni koji su branili Vukovar i njihove obitelji. Nitko ne smije rušiti hrvatsko dostojanstvo u ime bilo kakve “ideologije”.

Kritizirali ste i vanjsku politiku kao – nepostojeću?

– Danas u Hrvatskoj ne postoji konzistentna vanjska politika. Zatvorili smo se u vlastito dvorište. Svađamo se s prijateljima. Zapostavili smo odnose sa svjetskim silama. Nismo se izborili za mjesto u EU i NATO-u kakvo nam doista pripada. Nismo dovoljno odlučni u rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima. Moramo voditi dobrosusjedsku politiku i pomagati im na putu u euroatlantske integracije, ali prije svega moramo voditi računa o svojim nacionalnim interesima. Vrludamo u potpori hrvatskome narodu, koji mora ostati jednakopravan s ostalima u BiH. Ne znamo se izboriti za svoje gospodarske interese i energetsku neovisnost. Gospodarska diplomacija nije nikada proradila kao učinkovit koncept koji bi mogao iznjedriti stvarne rezultate. I tu je puno posla pred nama….

Zašto biste baš Vi bili bolji predsjednik, odnosno, predsjednica, od protukandidata?

– Zato što imam znanje, iskustvo, snagu, odlučnost i hrabrost za zaokret koji je danas Hrvatskoj neophodan.

Nije sporna ćirilica, nego nasilje

Ćirilica u Vukovaru je i dalje otvoreno pitanje, što mislite o tome sporu? Je li “ne” ćirilici u Vukovaru i “ne” pravima srpske manjine?

– Prije svega, nije sporna ćirilica sama po sebi, niti su sporna prava manjina u Hrvatskoj. Sporan je način uvođenja ćirilice u Vukovaru. Sporno je nasilno postavljanje ploča. Zakon vrlo jasno veli da provedba svih odredbi o pravima manjina mora ići na korist suživota većinskog hrvatskog naroda i manjina. Proputovavši dobar dio svijeta i ratne zone, odgovorno tvrdim da se brzina i razina pomirbe i suživota postignuta u Vukovaru ne može mjeriti ni s jednim drugim mjestom u svijetu. Ne smijemo ugroziti taj proces. Isto tako, ne smijemo zaboraviti da ljudi u Vukovaru imaju iste probleme kao i svi naši hrvatski građani. Njih zanima životni standard, posao, plaća, život u dostojanstvu, pravda i pravednost.

Ćirilične ploče nisu bile uzrok nemira kojima smo svjedočili, one su bile samo povod. Ne smijemo Vukovar pohoditi samo jednom godišnje i time misliti da smo odradili svoju dužnost prema tom herojskom gradu, tom mjestu posebnog pijeteta. Vukovar mora stalno biti s nama i u mislima i u djelima. Moramo razgovarati o problemima ljudi u gradu, i rješavati ih zajedno s njima. A na njima je da odluče o budućnosti ćirilčnih ploča. Sve treba riješiti dogovorom i odgovarajućim zakonskim propisima. Stoga pozdravljam odluku Ustavnog suda u tom smislu.

Vatikan ne dirati

Aktualna vlast se dosta hvalila reorganiziranjem tzv. gospodarske diplomacije? Jesu li ti diplomatski potencijali dosad bili korišteni na najbolji mogući način?

– Jedna od mojih temeljnih zadaća u okvirima vanjske politike i međunarodnih odnosa bit će upravo razvijati gospodarsku diplomaciju – biti da to tako nazovem “prvi hrvatski gospodarski diplomat”. U tome vidim svoju veliku prednost, obzirom na iskustvo, poznanstva koja sam stekla, kako u visokoj politici, tako i u biznisu, te na iskustvo upravljanja u velikom međunarodnom sustavu (zapravo, najuspješnijem vojno-političkom savezu u svijetu) i naravno otvaranjem prema globalnom strateškom partnerstvu.

Treba li Hrvatska revidirati, primjerice, Vatikanske ugovore, jer su današnje ekonomske okolnosti ipak drukčije u odnosu na vrijeme u kojem su oni potpisani?

– Držim da Vatikanske ugovore ne treba revidirati. Revidiranje međunarodnih uvijek je vrlo osjetljivo pitanje jer njime možete ugroziti kredibilitet države, gdje vlade moraju poštivati međunarodne obveze koje su preuzele prethodne vlade, a možete postaviti i opasne presedane na koje se mogu pozivati druge države i krenuti u reviziju ugovora koje ste s njima sklopili?

Boj sa siromaštvom

Najavili ste skoro predstavljanje programa. Kad to možemo očekivati i što najavljujete?

– Program će biti predstavljen 11. studenog i bit će utemeljen na hrvatskim potencijalima i koncepcijski posložen prema strateškim interesima Republike Hrvatske. Okosnica je programa život kakav zaslužuju naši građani – gospodarski razvoj, socijalna stabilnost i borba protiv siromaštva, vladavina prava, snažna i samosvjesna vanjska politika koja se temelji na činjenici da je ovo Hrvatska, a ne “regija”, kao i snažne i ponosne Oružane snage i politika nacionalne sigurnosti.

Već sam najavila da će među mojim prvim potezima biti i iniciranje proglašenja punog Gospodarskog pojasa u Jadranskom moru kako bismo mogli gospodariti resursima na koje imamo pravo temeljem UN-ove Konvencije o pravu mora. Tako bismo, između ostalog, dali i zamaha našem ribarstvu, a prema procjenama Europske komisije, godišnje bismo mogli zaraditi oko 135 milijuna eura. Bit će tu još puno drugih inicijativa, pa eto vidimo se 11. studenog…

Izvor: Jutarnji.hr

Istraživanje RTL televizije i Promocije Plus

ANKETA1

 

Da se ovaj vikend održavaju izbori za novog predsjednika RH, za Ivu Josipovićabi glasalo 42,7 posto hrvatskih građana/ki (prema 47,1 posto iz listopada). Na drugom je mjestu Kolinda Grabar Kitarović s izborom od 27,8 posto (u odnosu na prošlomjesečnih 30 posto). Na sredini ljestvice kandidata je Milan Kujundžić s 9,7 posto izbora (prema 9,4 posto iz listopada), a slijede dva nova kandidata; don Ivan Grubišić s izborom od 4,6 posto i Ivan Rude s 3,1 posto. Oba su nova kandidata znatno bolje prošla u prvom  mjerenju u odnosu na prvo mjerenje posljednjeg kandidata na ljestvici, Ante Đapića koji je i u ovomjesečnom, kao uostalom i prvom mjerenju iz listopada, zabilježio izbor od 1,9 posto. Ostali kandidati, koje su sugovornici istaknuli tijekom istraživanja, bilježe izbor u 1,8 posto slučajeva, a zabilježeno je i 8,3 posto neodlučnih.


Pojava dva nova kandidata nagrizla izbornu podršku vodećeg dvojca

Isticanjem kandidature dva nova kandidata (don Ivan Grubišić i Ivan Rude) snižen je rejting vodećeg dvojca u izbornoj utrci, te se povećavaju izgledi za izbore u dva kruga. Kad se govori o trendu rezultata (tzv. tendencija) kandidata u posljednja tri mjeseca, najveći je dobitnik Milan Kujundžić. Ukupno gledajući, izbor Milana Kujundžića je u studenom porastao prema onom u rujnu (2,9 postotnih poena), ali i prema listopadu (+0,3 postotnih poena). Ivo Josipović je u ovomjesečnom istraživanju u odnosu na mjerenje provedeno početkom rujna zabilježio negativnu tendenciju (s 6,2 postotnih poena), ali i u odnosu na listopad (-4,4 postotnih poena). Jednako tako, glavna protukandidatkinja, HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović je u ovomjesečnom mjerenju zabilježila negativnu tendenciju (u odnosu na rujan s minusom od 4,7 postotnih poena, odnosno prema listopadu s minusom od 2,1 postotnih poena). Za razliku od ulaska Ante Đapića u izbornu utrku, koji nije utjecao niti na jednog kandidata, pojava dva nova kandidata vidljivije je nagrizla izbornu podršku vodećeg dvojca.

Zanimljiva je distribucija glasova birača važnijih hrvatskih stranaka i pretežiti odabir među četiri aktualna kandidata. Od 17 stranaka koje u istraživanju imaju udio veći od 0,5 posto, Ivo Josipović je najčešći izbor za glasače 10 stranaka, Kolinda Grabar Kitarović 3 stranke (od čega jednu s desnog spektra dijeli s još jednim kandidatom), Milan Kujundžić najčešći je izbor među biračima 5 stranaka (u dva slučaja dijeli prvi izbor s još jednim kandidatom), dok je don Ivan Grubišić prvi izbor samo među glasačima svoje nezavisne liste. Ostala dva kandidata (Ivan Rude i Anto Đapić) nisu zabilježili pretežiti izbor niti u jednom slučaju. Kad je riječ o glasačima stranaka koje su dale potporu kandidatima, poklapanje izbora birača s politikom vrha stranke zabilježeno je za SDP, HNS, HSU, IDS, Laburiste, Reformiste (za Ivu Josipovića), HDZ, HSP A. Starčević (za Kolindu Grabar Kitarović), Hrvatsku zoru, HSP, HDSSB (za Milana Kujundžića). Nepoklapanje izbora birača i odluke stranačkog vrha bilježi se kod birača HSS-a, HSLS-a, Hrasta (stranački vrh je podržao Grabar Kitarović, a birači pretežito biraju Josipovića, odnosno Kujundžića). Birači ORaH-a, čije stranačko predsjedništvo nije odredilo kandidata kojeg će podržati stranka, pretežito biraju Ivu Josipovića (56,4 posto), a drugi im je izbor Kolinda Grabar Kitarović (14,5 posto). Kad se govori o biračima dvije najveće hrvatske stranke, glasači SDP-a biraju “svog” kandidata Ivu Josipovića u 96,1 posto slučajeva, dok njih 1,9 posto daje prednost Kolindi Grabar Kitarović (jednako kao i don Ivanu Grubišiću). S druge strane, distribucija glasača HDZ-a nešto je raznolikija: za Kolindu Grabar Kitarović glasa 76,4% birača ove stranke, Ivu Josipovića 9,4%, Milana Kujundžića 7,9%, Antu Đapića 2,6%.

Josipović češći izbor žena i birača s najvišim stupnjem obrazovanja

U analizi socio-demografskih karakteristika biračkog tijela pojedinih kandidata uočava se kako je Ivo Josipović češći izbor žena (49,5%) nego Kolinda Grabar Kitarović (24,3%), dok je u muškom dijelu biračkog tijela ta prednost znatno niža (I. Josipović 35,5%; K. Grabar Kitarović 31,6%).


Pregled po socio-demografskim obilježjima: Spolne skupine

Kad je riječ o dobnim skupinama, u svim je dobnim skupinama zabilježena prednost Ive Josipovića, uz vidljivu zakonitost: manja je razlika u mlađim dobnim skupinama u odnosu na onu zabilježenu u dvije starije dobne skupine.


Pregled po socio-demografskim obilježjima: Dobne skupine

U obrazovnim skupinama Kolinda Grabar Kitarović bilježi prednost u jednoj obrazovnoj skupini (birači s nezavršenom osnovnom školom; Grabar Kitarović 42,9%, Josipović 21,4%), dok je u ostale tri obrazovne skupine zabilježena prednost Ive Josipovića (najveća razlika zabilježena je u skupini s najvišim obrazovanjem; Josipović 48,6%, Grabar Kitarović 23,6% uz visoki udio i Kujundžića u ovoj skupini, i to s 10,8%).


Pregled po socio-demografskim obilježjima: Obrazovne skupine

U regionalnoj distribuciji glasača, manja razlika između dvoje kandidata bilježi se u dvije regije: Dalmaciji (Josipović 38% prema 29,8% Grabar Kitarović) i Slavoniji (Josipović 40,1% prema 30,9% Grabar Kitarović). Kad se promatra izborna distribucija glasova prema veličini naselja, najmanji je zaostatak kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović u naseljima koja imaju manje od 5.000 stanovnika, dok je najveća razlika u naseljima s preko 20.000 stanovnika.


Pregled po socio-demografskim obilježjima: Regije

Hrvatska će i na predsjedničkim izborima biti poralizirana

U svjetonazorskom spektru (na odrednici svjetonazorske identifikacije lijevo-centar-desno) uočava se kako je Ivo Josipović uvjerljivo najčešći izbor među biračima s lijevog spektra (lijevo 81%, lijevi centar 83,9%). Kolinda Grabar Kitarović na lijevom spektru uzima znatno manje birača od svog glavnog protukandidata (3,4% na lijevom centru i 3,2% na krajnje lijevom dijelu spektra). Don Ivan Grubišić je “ukrao” nešto više birača s lijevog spektra (4,7% i 4,8%), najviše iz političkog centra (8,5%), a nešto manje s desnog krila (2,4% i 2,4%). Na desnom krilu je nešto veća gužva na kojemu dva kandidata izraženije “grickaju” izbornu podršku Kolinde Grabar Kitarović (i na desnom centru i na krajnjem desnom dijelu biračkog spektra). U desnom centru K. Grabar Kitarović je najčešći izbor s 53,7%, dok slijedi Milan Kujundžić 18,3%, Anto Đapić i don Ivan Grubišić po 2,4% (uz izbor Ive Josipovića od 16,5%). Među onim biračima koji su sebe označili kao ” svjetonazorski desno” Kolinda Grabar Kitarović je prvi izbor s 53%, a slijedi Milan Kujundžić s 20,5%, Anto Đapić s 4,8% i Ivan Rude s 3,6%. Među biračima koji za sebe smatraju da pripadaju političkom centru (odnosno niti lijevo niti desno), prvi je izbor Ivo Josipović 40,5%, a slijede Kolinda Grabar Kitarović (23,9%), Milan Kujundžić (8,9%), don Ivan Grubišić (6,5%), Ivan Rude (4,5%) i Anto Đapić (1,6%). Iz spomenute analize svjetonazorskih usmjerenja birača kandidata vidljivo je kako je Ivo Josipović pretežiti kandidat lijevih i centrističkih birača s vrlo vidljivom inklinacijom u desnom biračkom tijelu, dok je Kolinda Grabar Kitarović pretežita kandidatkinja desnih i centrističkih birača s nešto manjom inklinacijom u lijevom biračkom tijelu. Milan Kujundžić je izrazitiji kandidat desnih birača, jednako kao i Anto Đapić, dok se kod dva nova kandidata (don Ivan Grubišić i Ivan Rude) ne radi o izrazitijoj prevazi niti jedne svjetonazorske skupine.


Preferencija kandidata: Pregled po biračima HDZ-a i SDP-a

Josipović u drugom krugu odnosi pobjedu?

Kad je riječ o drugom krugu, u kojemu se natječu dva najizglednija kandidata, Ivo Josipović je češći izbor (51,6% u studenom prema 52,2% iz listopada), u odnosu na kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović (39,3% iz studenog u odnosu na 39,6% iz listopada) uz 9,1 posto neodlučnih (8,2% prije mjesec dana). Ako se promatraju rezultati bez neodlučnih glasača, Ivo Josipović bilježi izbor od 56,8%, a Kolinda Grabar Kitarović 43,2%.

Zanimljivi su i nalazi o distribuciji glasova kandidata iz prvog kruga. Tako se birači Milana Kujundžića u drugom krugu u 78,3% slučajeva opredjeljuju za Kolindu Grabar Kitarović, a 17,7% za Ivu Josipovića. Birači don Ivana Grubišića 63,3% za I. Josipovića, a 16,7% za K. Grabar Kitarović. Birači Ivana Rude biraju podjednako Josipovića i Grabar Kitarović (po 36,8%), dok glasači Ante Đapića u 53,8% slučajeva biraju Kolindu Grabar Kitarović i u 23,1% Ivu Josipovića.

*Istraživanje se telefonski provodi prva dva ili tri radna dana u mjesecu na reprezentativnom uzorku od 1.300 ispitanika. Uzorak je stratificiran po županijama i veličini naselja, uz kontrolu socio-demografskih obilježja birača po spolu, dobi, obrazovanju i radnom statusu.

Autor/izvor: RTL televizija

Novosti preko cijele naslovnice optužile Josipovićevog savjetnika

 

 

josipovi__368372S1

 

MARKO RAKAR, poznati bloger, informatički stručnjak i komunikacijski savjetnik, od državnih institucija na čijem čelu se nalaze SDP-ovi kadrovi dobio je u zadnje dvije godine više od milijun kuna proračunskog novca, tvrdi tjednik Novosti.

Rakar je na glasu kao čovjek od povjerenja predsjednika Ive Josipovića, a šira javnost upoznala ga je upravo zahvaljujući prvoj Josipovićevoj predsjedničkoj kampanji, na kojoj je radio. Tada je Rakara na Pantovčaku čekalo mjesto zamjenika predstojnika Ureda predsjednika, ali Josipović ga se odrekao kada je otkriveno da Rakar ima pozamašan porezni dug. Taj dug i dalje postoji, te iznosi gotovo 600 tisuća kuna, ali Josipovića to više ne smeta: Rakara je opet angažirao da mu radi na kampanji, a i za vrijeme mandata mu je osiguravao poslove s Uredom predsjednika, pišu Novosti.

Ove godine Rakarova firma Mrak usluge od Ureda predsjednika tako je dobila posao “težak” 78.750 kuna. Ostaje tako otvoreno pitanje plaća li Josipović usluge koje Rakar pruža njegovoj kampanji novcem iz državnog proračuna.

Najbolje poslovao s ministrom Mrsićem

Najunosniji Rakarov poslodavac zadnjih godina je Ministarstvo rada Miranda Mrsića, koji je vodio Josipovićevu kampanju na kojoj je radio i Rakar. U samo 14 mjeseci, između siječnja 2012. i travnja 2014. godine, Mrsićevo ministarstvo s Rakarovom je firmom Mrak usluge sklopilo čak sedam ugovora ukupne vrijednosti 539.247 kuna.

Na kreativan način izbjegnuto je raspisivanje javne nabave za poslove, pišu Novosti, koje je Rakar obavljao za Mrsića: svi ugovori sklopljeni su direktno, po principu bagatelne nabave, zato što njihova pojedinačne vrijednost ne prelazi zakonom propisanih 70.000 kuna bez PDV-a. Vrijednosti ugovora koje je Mrsićevo ministarstvo potpisalo s Rakarovom firmom kreću se od 43.750 kuna do 86.250 kuna.

Od prijatelja iz DZS-a dobio skoro 100 tisuća kuna

U Mrsićevom ministarstvu Rakar, kako pišu Novosti, ima vrlo čvrste veze. Osim što poznaje samog ministra iz Josipovićeve prve kampanje, Rakar je, prema navodima Novosti, i u prijateljskim odnosima s Mrsićevim glasnogovornikom Krunoslavom Vidićem, s kojim je surađivao na projektu “Vjetrenjača”. U tom je projektu, s Rakarom i Vidićem, bio i Marko Krištof, koji će kasnije postati pomoćnik ministra Mrsića, a zatim i ravnatelj Državnog zavoda za statistiku (DZS).

Firma Mrak usluge poslovala je i s tom institucijom; od DZS-a Rakar je dobio posao težak 96.249 kuna. Štoviše, novinarima su iz DZS-a čak i potvrdili da su ugovori s firmom Mrak usluge potpisani na inicijativu ravnatelja Krištofa koji je, kako kažu, s Rakarom ranije surađivao i imao dobra iskustva.

Rakarovu firmu vole i druga ministarstva na čijem čelu sjede SDP-ovci. S ministarstvom Milanke Opačić Rakarova je firma tako potpisala tri ugovora ukupne vrijednosti 237.500 kuna. I ovoga je puta, kako pišu Novosti, sve dogovoreno direktnom pogodbom kroz proceduru tzv. bagatelne nabave. Dobivao je Rakar poslove i od ministarstva Branka Grčića (81.250 kuna) i Tihomira Jakovine (91.250 kuna).

Rakar odgovor objavio dan nakon upita, tvrdi: Nisam cilj ja, nego Josipović

Rakar je na svojoj stranici mrak.org, i prije objave teksta u Novostima, napisao kako je dobio upit novinara vezano za poslove koje je radio za razna ministarstva. Tvrdi kako nije nikakva osobita tajna jer se o tome pisalo.

“Naime, prije nekoliko tjedana Ministarstvo financija je pokrenulo web stranicu na kojoj možete utipkati oib bilo kojeg dobavljača i onda ćete dobiti sve uplate koje je taj dobavljač dobio od državnog proračuna. Primjerice, ako upišete OIB izdavača novosti (29873902790) onda lagano saznate da su samo tijekom 2014. godine od Vlade dobili 9.067.000 kuna ili pak u 2013. primili su 11.625.520 kuna. Taj web site je po meni veliki iskorak u transparentnosti države i (malo poznata činjenica) nastao je temeljem mojeg prijedloga i višegodišnjeg lobiranja. Mislim da je bedasto pretpostaviti da sam se borio za tako nešto a da nisam znao ili mislio da i podaci o mojoj suradnji s ministarstvima neće biti vidljiva. Dapače, sasvim je jasno da kada se krene govoriti o izborima, osobito ovim predsjedničkima onda se izvlače zahvalne teme a ja sam oduvijek bio zahvalna tema (što ću, takav sam, ne ostavljam mjesta kompromisima i teško se uklapam u gomilu) i uvijek je korisno izvući pitanje mog poreznog duga, registra branitelja, moje povezanosti s predsjednikom (ili kombinacija tih tema) ili kao što sada vidimo posla kojeg sam obavljao za više državnih tijela (popis je potpun koliko ja vidim).”, napisao je Rakar.

Rakar tvrdi kako teze novinara da više od pola prihoda ostvaruje s državom nisu točne. “U 2012 godini moj prihod od države je bio manji od četvrtine ukupnih prihoda, a u 2013 ispod polovice dok će u ovoj godini biti vjerojatno na razini od nekih 5-10%. Razlog zašto njegova matematika ne štima je to što državna riznica priokazuje bruto iznose uplata dok se u poslovnim knjigama knjiže neto iznosi (PDV u RH je 25% pa je potrebno umanjiti PDV iz svih uplata). Nadalje, čini se da novinar (slučajno ili namjerno, teško je reći) zbraja podatke koje je pronašao u planovima javnih nabava ministarstava s podacima o plaćanjima iako se radi o jednim te istim podacima. I posljednje, ako je posao ugovoren i fakturiran u npr. 2013. godini a naplaćen u 2014. to nisu dva posla nego je i dalje riječ o jednoj transakciji. Kruške i jabuke. Ukratko, u 2014. godini više ne radim za državu (uz mali izuzetak Ureda predsjednika gdje radim na ažuriranju i održavanju njihove web stranice i multimedijalnih sadržaja).”, tvrdi Rakar i dodaje kako smatra da je javnost upoznata s njegovim kompetencijama koje uključuju sve što se tiče informatike.

“Kako god okrenuli, moje je mišljenje da sam sudjelovao i bio instrumental u mnogim projektima koji su ili razotkrili niz nepravilnosti i zloupotreba javnog novca (o tome ste puno čitali, a o nekim stvarima ćete tek čitati, jedino niste znali odakle je krenulo jer je to u stvari nebitno), ili su doveli do ušteda u državnom proračunu. Uštede za koje smatram da su napravljene su nekoliko redova veličina veće od svih honorara koje sam primio zajedno. Iznimno sam ponosan na sve što sam postigao i ako imam bilo kakvih žaljenja onda je to zato što nismo napravili više a smatram da smo mogli i trebali.”, tvrdi Rakar.

“Da sažmemo; ne vjerujem da sam predmet interesa novinara u Novostima, ideja je napasti mene kao percipirano slabu kariku u cilju kompromitiranja kampanje i kandidata. To se pokušalo 2010. nekoliko puta, svake godine završim u novinama kao loš primjer i sasvim je bilo jasno da će se to događati i ove godine (čak Novosti nisu niti osobito originalne u tom naumu) i vjerojatno će toga biti još. Novosti i SNV ionako imaju dugotrajni sukob s predsjednikom Josipovićem i nije osobita tajna da su neki od njegovih prijedloga, poput primjerice preferencijalnog glasanja, direktno u suprotnosti s interesima vodstva SNVa, pa stoga ni ovaj upit nije osobito iznenađenje.”, zaključuje Rakar.

Mrsić: Sve transparentno u angažmanu Rakara u Josipovićevoj kampanji

Ministar rada Mirando Mrsić upitan za navodno pogodovanje vlasti tvrtki Marka Rakara, koja je navodno u blokadi, u poslovima s tijelima javne vlasti, kazao je da je sve u skladu sa zakonom.

“Mi smo morali uspostaviti sve nove procese, uspostaviti novu IT tehnologiju i uslugama tvrtke Mrak smo postigli uštede između 20 i 40 posto. Dakle sve je javno i transparentno u sklopu samog zakona, prema tome tu nemamo što skrivati niti smo što skrivali. Malo je čudno da se to zbiva sada kada je gospodin Rakar objavio da će biti u timu predsjednika Josipovića za kampanju.”, kazao je Mrsić, prenosi Media servis.

Izvor: Index.hr

Je li Kolinda Grabar Kitarović već izgubila izbore?

image

Kamo je nestao Tomislav Karamarko? Zadnji put se javno oglasio prošlog četvrtka intervjuom TV Jadranu i privremeno se povukao iz javnog prostora prepustivši dominaciju svojoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović. Za njezinu kampanju bilo bi bolje da nije jer smjer u kojem je krenula i niska bisera kojom nas je zasula slute na izborni potop

Prije tri mjeseca, kad je pretkampanja Kolinde Grabar Kitarović još bila u povojima, prigovorila sam joj da, kao ni Ivo Josipović kojeg namjerava detronizirati, nema stav ni o jednom pitanju bitnom za Hrvatsku. Sustavno bježanje od izricanja stavova proizvelo je podrugljiv slogan ‘Kolinda zvana teško pitanje’ i stagnaciju popularnosti, pa se ona, kako možemo vidjeti i čuti zadnjih dana, odlučila na promjenu strategije i počela, naizgled, izricati jasnije stavove. Problem je, međutim, što se ti stavovi o istoj stvari mijenjaju ovisno o publici kojoj se obraća. 

Tako, na primjer, u intervjuu riječkom Novom listu Kolinda Grabar Kitarović 25. listopada izjavljuje kako je ‘Tito osoba koja je umrla prije 34 godine i koja sigurno neće riješiti naše današnje probleme. Reći ću samo ovo: poštujem konvenciju Vijeća Europe o totalitarnim režimima i osuđujem sve totalitarne režime. Cijenim antifašizam koji se ne smije izjednačavati s komunizmom. Antifašisti u našem kraju borili su se za pripajanje Istre i Dalmacije Hrvatskoj, a svaki je zločin individualan i mora se procesuirati.’ 

Međutim, u intervjuu za Novu TV već 3. studenog zaboravlja da je Tito oslobodio njezin rodni kraj i on za nju postaje komunistički diktator: ‘Ja sam moderna konzervativka, članica stranke koja pripada narodnjačkom spektru, ali sam vrlo uključiva u ovoj kampanji i ne dijelim ljude ni na ljevicu ni na desnicu. Tito je za mene komunistički diktator, kao što je i za ostatak Europe. I to je to.’

Isto se zbiva i s definicijom onog što je ključno za današnju Hrvatsku. Prije desetak dana tvrdi da ideološke teme smatra sekundarnima, otkriva kako je u školi imala marksizam, od čega je zapamtila kako je ‘baza – dakle ekonomija, najbitnija, a sve drugo je nadgradnja’. No odjednom to prestaje biti primarno pitanje njezine kampanje i slušamo kako gorljivo slijedi nacionalističku retoriku stranačkog šefa Tomislava Karamarka pa je najvažnije zaštititi dignitet Domovinskog rata i vratiti u politički život generale pobjedničke vojske (koji su pokušali vojni udar i zato bili umirovljeni). Da stvar bude gora po nju, neki od tih generala već su u izbornom timu Milana Kujundžića, njezinog ljutog suparnika s desnice, a neki poručuju da je neće podržati jer kod nje ne prepoznaju ‘vrlinu domoljublja’. 

Karamarko je odvuče kod pobunjenih branitelja u Savsku da iskaže podršku njihovom prosvjedu, a kad je pitaju podržava li donošenje ustavnog zakona o braniteljima, ona ne zna što bi odgovorila. 

I tu nije kraj – zbilja o mnogim stvarima priča potpune besmislice. Nedavno je ‘provalila’ da je kad je bila mala u ponoć ustajala i stavljala ruku na srce dok je svirala hrvatska himna na TV-u Zagreb, a TV Zagreb nikad nije emitirao himnu na svom programu. Himna se na TV-u počela emitirati tek 1990, a tada HDZ-ova predsjednička kandidatkinja više nije bila mala nego je imala 22 godine. Radio Zagreb je od 1974. u ponoć emitirao himnu. 

Sadašnju vlast optužuje da joj smeta NATO (Hrvatska je uredna članica ove organizacije) i da im je u glavama Varšavski pakt, premda je jedina osoba na političkoj sceni koja uopće razgovara u terminima hladnoratovskih podjela upravo predsjednik njezine stranke Tomislav Karamarko, a on NATO i dan danas naziva NATO paktom. Pričom da će ona sazivati sjednice Vlade i u Banskim dvorima ‘lupati šakom o stol’ pokazuje da uopće nije pročitala Ustav države koju želi voditi. Predsjednik države, naime, ne može sazivati sjednice Vlade RH, može samo predložiti održavanje tematske sjednice na kojoj se ništa ne odlučuje, a premijer može prijedlog o sazivanju i odbiti. 

Pozove protukandidate da objave svoje imovinske kartice i onda bude jedina koja svoju skriva od javnosti. Nariče nad sudbinom hrvatske djece koja se zbog nemogućnosti preživljavanja i(li) pronalaska posla u domovini moraju odseljavati ili sudbinom siromašnih kojima ostavlja kruh u vrećicama pored smeća, a istovremeno sebi čuva čak dva radna mjesta – u Bruxellesu i Zagrebu. 

Predsjednička kampanja službeno nije ni počela, a Kolinda Grabar Kitarović, od koje su mnogi očekivali mnogo, već je izgubila vjerodostojnost i zabija samo autogolove. Čini mi se da je ona, zapravo, već izgubila ove izbore. Naravno, to još uvijek ne znači i da je na njima pobijedio Ivo Josipović. 

Jesu li za to krivi ‘genijalci’ iz HDZ-ovog stožera, Karamarko koji misli da je za pobjedu dovoljno zaoštravati nacionalističku retoriku i raspirivati stare ideološke ratove, a koji više ne zanimaju nikog osim parazitskih političkih uhljeba? Je li za to kriva ona sama ili sve to skupa? Odgovor postaje nevažan jer je već jasno kako je pred nama još jedna kampanja u kojoj na poziciji desnog centra nema suvislih kandidata.

Izvor: tportal.hr

Josipović za kampanju troši vaš novac: Porezni obveznici anketu koja mu ide u korist platili 45 tisuća

Croatia's President Josipovic is seen during a news conference in Belgrade

IVO JOSIPOVIĆ više i ne skriva da novac poreznih obveznika troši za potrebe svoje predsjedničke kampanje. Ured predsjednika tako je potrošio 36.250,00 kuna (bez PDV-a) na anketu o preferencijalnom glasanju i ustavnim promjenama koje zagovara.

Kada se na taj iznos nadoda PDV, ispada da je anketu, koja je naručena isključivo u predizborne svrhe, Ured predsjednika agenciji Ipsos Puls platio više od 45 tisuća kuna.

Anketa kao temelj kampanje

Da predmetna anketa trenutno predstavlja okosnicu Josipovićeve kampanje, jasno je svakome tko odluči posjetiti njegovu službenu Facebook stranicu. Dobar dio sadržaja na toj stranici već tjednima odnosi se upravo na rezultate istraživanja kojeg je za Josipovića proveo Ipsos Puls.

Prije samo nekoliko sati Josipović je putem svog Facebooka tako poručio da 80 posto građana podržava decentralizaciju, te napomenuo da se “ona ne može pokrenuti bez temeljite promjene Ustava”. Ranije je Josipović istaknuo i podatak da 76 posto građana smatra da je 10.000 potpisa dovoljno da neko pitanje dođe na dnevni red Sabora. “Izbori nisu kraj političkog angažmana građana. I nakon njih građani moraju moći sudjelovati u političkom životu”, tvrdi Josipović.

Razmetao se Josipović i podatkom da 95 posto građana podržava suspenziju dužnosnika čim se protiv njih pokrene kazneni progon, za što se aktualni predsjednik također zalaže. Sredinom listopada, kada je tek dobio rezultate masno plaćene ankete, Josipović nas je informirao i da gotovo četiri petine birača podržava preferencijalno glasanje.

Koliko Josipović troši na informacije o rejtingu?

“Prema Ugovoru s agencijom Ipsos Puls, Ured predsjednika ima mogućnost postavljanja dodatnih analiza i istraživanja pa je temeljem tog Ugovora agencija Ipsos Puls izradila dodatno istraživanje o stavovima građana o pojedinim pitanjima ustavne reforme i reforme izbornog sustava u listopadu 2014.g. , a cijena tog istraživanja je 36.250,00 kn plus PDV”, stoji u odgovoru kojeg je Index dobio iz Josipovićevog ureda.

Drugim riječima, anketa čijim se rezultatima Josipović zadnjih dana razmeće, nije bila predviđeni dio ugovora kojeg Pantovčak ima s rejting agencijama. Naime, Ured predsjednika ima važeće ugovore s agencijama Ipsos Puls i Promocija Plus, kojima plaća za rezultate redovitih mjesečnih istraživanja javnog mnijenja.

Tražili smo s Pantovčaka i informacije o tome koliko je sredstava Ured predsjednika prošle godine izdvojio za poslovanje s rejting agencijama, te koliko će novca od Josipovićevog ureda rejting agencije ubrati ove godine. Ured predsjednika Josipovića (koji je u političkim krugovima zaradio nadimak “rejting efendija”, upravo zbog navodne opsjednutosti vlastitim rejtingom među biračima) na ova nam pitanja nije odgovorio.

Još jedan je to dokaz da su sredstva Ureda predsjednika u 2014. godini gotovo sasvim posvećena Josipovićevoj ambiciji da na Pantovčaku ostane još pet godina. A budžet kojime raspolaže nikako nije zanemariv; Ured predsjednika iz državnog proračuna ove je godine dobio 43 milijuna kuna.

Izvor: index.hr

HDZ-u je najvažnije da Ruža Tomašić ostane uz Kolindu Grabar Kitarović

grabar_ruza_karamarko

Odlaskom Ruže Tomašić iz HSP-a dr. Ante Starčević najviše je izgubila ta stranka, koja bez Ruže praktički ne postoji, a posredno i HDZ-ova koalicija jer je ta pravašica na HDZ-ovim koalicijskim listama osvajala najviše preferencijskih glasova.

Stranka joj i ne treba

Ipak, Ruža nije zatvorila vrata suradnji s HDZ-om i mimo HSP-a dr. AS, a najavila je da će ostati dosljedna i za predsjedničku kandidatkinju, kako je i bila najavila, podržati Kolindu Grabar Kitarović. I to je HDZ-u u ovom trenutku najvažnije – da Ruža ne pretrči u Kujundžićev ili, ne daj Bože, Josipovićev tabor. Svjesni su da je ona itekako bitna za mobilizaciju desnice, koja zasad K. Grabar Kitarović ne prepoznaje kao svog kandidata. U HDZ-u su dobro znali da je situacija u HSP-u dr. AS izmakla kontroli, a i znali su da Ruža optužuje svog glavnog tajnika Peru Ćorića da je HDZ-ova marioneta, pa su pokušali spriječiti štetu i uvjeriti HSP-ovce da su bez Ruže potpuno nebitni. Ali Ruža Tomašić je bila ta koja je odlučila raskrstiti sa svojom strankom svjesna da joj stranka nije ni potrebna i da ima svoj mandat u Europarlamentu. Ruža je još ranije najavljivalapolitičko umirovljenje pa se čini da se za nju priča posložila baš kako treba.

Ljutita na svoje

Sada je, uostalom, još poželjnija. HDZ će joj iz straha da se ne odmetne u neprijateljske tabore za suradnju vjerojatno ponuditi i više nego što bi prije dobila. Ruža je pak optužila svoje dojučerašnje stranačke drugove da su počeli dijeliti plijen čim su sklopili koaliciju s HDZ-om. U HDZ-u tvrde da ništa nikome nisu nudili, ali pretpostavljaju da se Pero Ćorić, Ružin glavni tajnik, hvalio tobožnjim funkcijama koje mu u HDZ-u obećavaju i na koje će postaviti svoje ljude iz HSP-a dr. AS. U HDZ-u drže da se ništa dramatično neće dogoditi, pa čak priželjkuju da Ružin odlazak pridonese ujedinjavanju pravaških stranaka – HSP-a Daniela Srba i HČSP-a sa HSP-om dr. AS. Ružin naprasit odlazak omekšao je i HDZ-ove koalicijske partnere, koji s Ružom nisu uvijek bili u najboljim odnosima. Ne zbog nekih osobnih razmimoilaženja nego zbog pozicija u odnosu na HDZ. Tako šef HSS-a Branko Hrg otvoreno kaže da Ruža odnosi velik broj glasova (na europskim izborima osvojila je 107.000 glasova) i da je to neminovno gubitak za koaliciju.

– Ruža je ljutita na ljude iz svoje stranke, nije problem u koaliciji – rekao je Hrg. Ruža je nedavno izjavila kako bi u budućoj HDZ-ovoj vladi voljela biti potpredsjednica jer smatra da to HSP dr. AS, kao partner HDZ-a, zaslužuje. Štoviše, na jednom od zadnjih sastanaka HDZ-a s koalicijskim partnerima upravo je ona tražila da se vodstvo HDZ-a izjasni što će nakon izbora pripasti njezinoj stranci. Tada ju je T. Karamarko zaustavio i rekao da se ništa unaprijed ne dijeli. Ona je sama, ponesena odličnim rezultatom europskih izbora, najavljivala da će tražiti deset mandata u Saboru. Sad HSP dr. AS, bez Ruže, može samo sanjati o tome.

Cijelo predsjedništvo HSP-a dr. AS dalo ostavke

U znak potpore Ruži Tomašić cijelo predsjedništvo HSP-a AS podnijelo je jučer ostavke. Podružnica HSP-a dr. AS u općini Sibinj raspuštena je, a svi članovi istupili su iz članstva. Sibinj je jedina općina u kojoj ta stranka ima općinskog načelnika i zamjenike. Denis Bevanda, predsjednik Glavnog stana, raspustio je to političko tijelo. On i dopredsjednici istupili su iz članstva HSP-a dr. AS. U HDZ-u kažu kako im se već javljaju članovi koji su istupili iz tog HSP-a, a preostaje vidjeti hoće li stranka opstati pod vodstvom, možda, Ivana Tepeša ili će se osnovati neki novi HSP. Još jedan na političkoj sceni. U HDZ-u priželjkuju da upravo Tepeš preuzme HSP dr. AS.

Izvor: vecernji.hr